Voštane, (IKA) – U rodnoj župi Presvetog Imena Isusova u Voštanima u utorak 5. svibnja na posljednji počinak ispraćen je don Petar Đonlić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, don Ivanom Đonlićem, nećakom pokojnog don Petra, i više od 150 svećenika. Od don Petra oprostili su se bogoslovi, redovnici i redovnice, obitelj, prijatelji i župljani rodnih mu Voštana kao i župa Vidonje, i župljani župe sv. Andrije Sućidar iz Splita u kojima je služio.
“Don Petar je poput voštanice sagorio, istrošio se. Danas ga pratimo ovdje u njegovoj rodnoj župi, pratimo ga u ovom uskrsnom vremenu na susret s Gospodinom, kojemu je on vjerno kao svećenik želio služiti”, rekao je nadbiskup, izražavajući sućut rodbini, prijateljima i župljanima rodne župe i župa u kojim je don Petar djelovao i koji su ga došli u velikom broju ispratiti. Istaknuo je kako je ova misa zadušnica ujedno zahvala za život don Petra koji ga je po služenju euharistijskoj žrtvi prikazao na slavu Božju.
Osvrćući se na službe koje su don Petru povjerene, nadbiskup je u propovijedi rekao kako je don Petar, premda nije djelovao u mnogim sredinama, ostavio duboke korijene u srcima ljudi. Istaknuo je kako je po karizmi koja mu je darovana bio prikladno sredstvo da Radosnu vijest svjedoči s evanđeoskom lakoćom, punom optimizma, nade i vedrine. Istaknuo je i vrlinu don Petra, njegovu radost kojom je zračio i zbog koje je bio omiljen među pukom. Među svećenicima stvarao je ozračje ljudskosti, druženja i nikada nije posustao u svom daru koji mu je Gospodin dao. U svim situacijama hrabrio je riječima, poticao, približavao se neznatnima, poniženima, prezrenima i malima trudeći se prenijeti im ono za čim je i sam težio – iskrenim odnosom s Kristom. “Vjerujem da će te Gospodin znati prepoznati da si ti njegov svećenik koji je nastojao ulaziti u otajstvo križa, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Neka ti on bude vječna nagrada. Neka te primi kao svog slugu u dom svoje ljubavi koja ne poznaje smrti”, zaključio je nadbiskup Barišić.
Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad pokojnika, a oproštajne riječi uputili su don Ljubo Pavić i župnik župe sv. Andrije na Sućidru i dekan Konkatedralnog dekanata u Splitu don Ivan Čotić.
Don Petar Đonlić rođen je 20. kolovoza 1953. u mjestu Voštane. Odrastao je u katoličkoj obitelji u ozračju vjere i pouzdanja u Boga. Od malih dječačkih dana u crkvi je pjevao i čitao. Prva četiri razreda završio je u rodnom mjestu, ostala četiri razreda u Zagrebu. Osjetivši u sebi poziv da bude svećenik 1968. javlja se u Nadbiskupijsko sjemenište u Splitu i pohađa Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu koju završava ispitom zrelosti 1972. U jesen te godine primljen je u Centralno bogoslovno sjemenište i započinje Filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Teologiji današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Sljedeće godine morao je prekinuti studij jer je morao ići na služenje vojnoga roka. Po povratku nastavlja svećeničku formaciju i započeti studij. Završivši šestogodišnju izobrazbu i ispunjavanjem svih potrebnih uvjeta zaređen je za svećenika 24. lipnja 1979. Mladu misu slavio je u rodnoj župi. Nadbiskup Frane Franić u ljeto iste godine imenuje ga upraviteljem župe Vidonje. Don Petar kao mladomisnik preuzima upravu te župe u kojoj će ostati i pastoralno djelovati jedanaest godina. U to vrijeme iz župe Vidonje bio je veći broj sjemeništaraca i bogoslova, svećeničkih i redovničkih kandidata, pa je don Petar imenovan članom Nadbiskupijskog vijeća za sjemeništa i zvanja. U jesen 1990. nadbiskup Ante Jurić imenovao ga je župnikom župe Kaštel Novi, no taj premještaj zbog stanovitih razloga nije mogao biti izvršen, pa je don Petar nekoliko mjeseci čekao s novom službom. Krajem iste godine osnovana je župa sv. Andrije apostola Sućidar u Splitu gdje je 1. siječnja 1991. don Petar postao prvim župnikom te novoosnovane splitske župe. Velika gradska župa u koju je došao nije imala ni crkve ni župne kuće i trebalo je početi sve ispočetka. Bilo je to vrijeme društvenih promjena, urušavanja komunizma i proglašenja hrvatske neovisnosti i početka Domovinskog rata. U podrumu mjesne škole okupljao je vjernike na misna slavlja, djecu i mlade na vjerske pouke, a župnu zajednicu hranio Božjom riječju. Župni rad u skučenim okolnostima zacijelo je ostavio posljedice na njegovo zdravlje tako da mu nije dano da kao župnik doživi plodove svoga truda u novoj crkvi. Poslije 17 godina rada na župi Sućidar njegovo zdravstveno stanje se naglo pogoršalo što ga je onemogućilo za daljnji rad na župi. Živio je u obiteljskoj kući u Stobreču gdje je u skladu sa svojim mogućnostima pomagao mjesnom župniku. Početkom protekle godine stanje mu se naglo pogoršalo, liječenje ga je iscrpljivalo i nije više davalo rezultata i umro je 3. svibnja u 62. godini života. Don Petar je svoj svećenički život nesebično i potpuno ulagao i utrošio u izgradnju Crkve Božje i u prenošenje evanđeoske poruke spasenja.