Sveti Ivan od Šterne, (IKA) – Prof. dr. Aldo Starić pokopan je 19. studenoga u Svetom Ivanu od Šterne, u rodnoj Istri. Sprovodne obrede predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Milovan s umirovljenim biskupom Antonom Bogetićem, prelatom Vladimirom Stankovićem, direktorom Kršćanske sadašnjosti prof. dr. Željkom Tanjićem, prof. dr. Adalbertom Rebićem, prof. dr. Nikolom Vukojom, župnikom Stipanom Bošnjakom i više od 70 svećenika, u nazočnosti brojnih redovnica, osobito sestara sv. Križa s Vrhovca u Zagrebu, kod kojih je pokojnik boravio, i vjernika iz cijele Istre, Rijeke i Zagreba.
Biskup Milovan u propovijedi je rekao da je “ova sveta euharistija žarka molitva Crkve kojom pratimo našeg preminulog svećenika na njegovu prijelazu u Očev dom i velika zahvala Bogu za profesorovo cjeloživotno služenje Crkvi u Hrvatskoj, u što se potpuno uložio kao ugledni teolog i cijenjeni profesor, zauzet i razborit pastoralni djelatnik”.
Na kraju propovijedi biskup Milovan prisjetio se jedne homilije o euharistiji pok. prof. Starića, koji je govorio “o euharistiji kao susretu sa živim Kristom i hrani za ustrajnost u vjeri tijekom života, ali i dodira s onostranim, o euharistiji kao obali gdje ovostrano, ovozemaljski život napornog probijanja naprijed u vjeri, dodiruje neizmjernu pučinu onoga budućeg, vječnoga Božjeg svijeta”.
Nakon mise zadušnice od profesora Alde Starića oprostili su se njegovi kolege sveučilišni profesori dr. Tanjić i dr. Vukoja. Uime Kršćanske sadašnjosti direktor dr. Tanjić, usporedivši prof. Starića s pok. Josipom Turčinovićem, istaknuo je da je u Riječi uredništva knjige Josipa Turčinovića, Glas iz ranjenog. Uvođenje u otajstvo Aldo Starić napisao: “Josip Turčinović je sve svoje vrijeme utrošio u izdavanje tuđih tekstova, a za svoje nije imao vremena”. “Pišući tako, Aldo nije bio svjestan da piše o još jednoj poveznici između njega i Josipa. Osim što ih je povezivala vjernost krsnom i svećeničkom pozivu, prijateljstvo, ljubav prema teologiji, Crkvi i rodnoj istarskoj i hrvatskoj grudi, ali bez imalo uskogrudnosti i isključivosti, povezivala ih je nesebičnost u služenju i darivanju za druge i drugima”. Dr. Tanjić istaknuo je i kako je prof. Starić bio pravi svećenik, koji je “volio euharistiju i sakramentalnu teologiju, liturgiju. Nikada ju nije doživljavao samo u njenoj uskoj i kultnoj dimenziji, nego je živio, hranio se i duboko promišljao i osjećao ono što je srž euharistije. I upravo jer je živio euharistijsku egzistenciju bio je vrstan teolog, jedan, premda generacijski mlađi, ali duhom istovremenik, od posljednjih velikana hrvatske teološke misli dvadesetog stoljeća: Vjekoslava Bajsića, Tomislava Šagi-Bunića, Josipa Turčinovića”.

Tko je čitao Aldine tekstove, slušao ga kako govori, misli, argumentira, mogao je odmah osjetiti što znači biti teolog koji govori o Bogu i čovjeku s toliko ljubavi, srca, ali i znanja. Ta se misao nije dala upregnuti u okove političkog govora, u okove dopadljivosti po svaku cijenu ili služenja nekim partikularnim interesima. Bila je to misao koja se hranila otačkom i srednjovjekovnom, kao i suvremenom teologijom dvadesetog stoljeća, rekao je dr. Tanjić, podsjetivši na kraju da su profesora Starića u KS-u “u uredništvu svi jednostavno zvali ‘naš profesor’ što otkriva prisnost koja nije rođena iz banalne potrebe prisvajanja ljudi ili dodvoravanja nekome tko obavlja uredničku funkciju. Ona je izrasla iz prepoznavanja Aldina suobličavanja Kristovu ‘za vas’, za Kršćansku sadašnjost, njenu prošlost i budućnost, iz prepoznavanja za ‘vas’ u kojem nije bilo nikakvog privatnog i skrivenog interesa, nego je bilo samo želja da Kršćanska sadašnjost na tragu Drugoga vatikanskog koncila mjestom u kojem se prepoznaje Duha Kristova, dom koji taj Duh širi u Crkvi i društvu kroz teološku i filozofsku misao, književnost, povijest, umjetnost, kulturu i znanost. Svojim shvaćanjem Kristova ‘za vas’ Aldo Starić trajno je obilježio Kršćansku sadašnjost. Znao je govoriti ‘Kršćanska sadašnjost – to su ljudi, ali i vizije'”. Nadam se i vjerujem da će Kršćanska sadašnjost na tragu njegovih riječi, prožeta duhom koji je on širio biti još više i jedno i drugo: i ljudi i vizija”, završio je direktor Tanjić svoj oproštajni govor s dugogodišnjim glavnim urednikom Kršćanske sadašnjosti dr. Aldom Starićem.
Prof. Nikola Vukoja uime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu rekao je da je prof. Starić volio studente i da su oni njega poštivali i voljeli. Zahvalivši mu na svemu dobrom što je učinio, prof. Vukoja istaknuo je: “Prof. Starić bio je prepoznatljiv po svojim promišljanjima o sakramentalnoj teologiji i eshatologiji, zatim kao izvrstan predavač, predvoditelj duhovnih vježbi, propovjednik, a ujedno je stalno djelovao u pastoralu što se osjetilo i na njegovim predavanjima jer su bila životna i konkretna, nikada apstraktna. Dr. Aldo Starić ostat će zapamćen kao neumorni promicatelj Drugoga vatikanskog koncila i kao pronicav teolog zauzet za našu Crkvu i hrvatsko društvo u cjelini”.
Kolege profesori, suradnici, prijatelji i bivši studenti pok. profesora Starića pošli su autobusom u Istru na njegov posljednji ispraćaj. Bilo je to i hodočašće na kojem se molilo za prof. Starića i njih same, da i oni budu u mogućnosti ispuniti svoje zadaće koje stoje pred njima. Prof. Tanjić čitao je izbor misli prof. Starića “O svecima u dokumentima Drugoga vatikanskog sabora”. Akademik Josip Bratulić govorio je o istarskoj zemlji, njezinoj posebnosti i važnijim sinovima Istre. Posjetili su crkvu Sv. Petra u Sv. Petru u Šumi i grob pok. prof. Josipa Turčinovića, jednoga od utemeljitelja Kršćanske sadašnjosti i njezinoga prvog direktora, koji je umro 1990. godine.
Nakon sprovodnih obreda gosti su bili pozvani na zajedničko druženje koje je u čast pok. prof. dr. Alde Starića upriličio načelnik Višnjana Angelo Mattich.