Pogreb fr. Vinka Šesnića

Sprovodne obrede predvodio je fr. Tomislav Kraljević – prior dominikanskog samostana u Gradu, a prigodnu propovijed uputio fr. Domagoj A. Polanščak, socius fr. Slavka Sliškovića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije.

Fr. Vinko je završio svoje putovanje, svoje životno hodočašće. Molimo, vjerujemo i nadamo se njegovu sretnom dolasku u luku Vječnog života. Tijekom duge plovidbe ovim svijetom doživio je ružno i lijepo vrijeme, olujno i mirno more, povoljne i nepovoljne vjetrove. Preminuo je u Gospodinu u 87. godini života, 64. godini redovništva i 59. godini svećeništva, rekao je na početku propovijedi fr. Domagoj. Podsjetio je na njegov redovnički put, školovanje, samostane u kojima je djelovao i živio te službe koje je obnašao u Provinciji, kao i na 1972. godinu kada se broj pastoralnih i apostolskih aktivnosti počeo naglo smanjivati. U 36 godina života ostaje djelomično paraliziran nakon što je primio cjepivo protiv boginja. Početak je to osobne Kalvarije koja je trajala pola stoljeća.

Propovjednik je rekao kako vjeruje da je Vinko doista bio znak Kristove prisutnosti u ovome svijetu. Njegov je križ bio težak, ali nije dopustio da ga slomi i udalji od ljudi. Prihvatio je svoj križ kao izazov i poticaj, a ne isključivo kao prepreku ili teret vlastitog života. Dolaskom u Dubrovnik, svaki je dan sa svojim štapom, „nerazdvojnim prijateljem“, kako ga je jednom prilikom nazvao, šetao ulicama Starog grada. Širio je oko sebe vedrinu i dobro raspoloženje, pa čak i onda kad se žalio na svoju bol i nemoć, čineći to sa sebi svojstvenim šarmom i smislom za humor. Jednostavno govoreći, volio je ljude i ljudi su voljeli njega, naglasio je fr. Domagoj Polanščak i dodao: „Zahvalimo našem Vinku, jer je mnogima pomogao da postani bolji ljudi, bolji kršćani i bolji redovnici – svojim ispovijedima i molitvom, svojom zahvalnošću i poniznošću, svojom strpljivošću i ustrajnošću.“

U ime provincijala fr. Slavka Sliškovića i Hrvatske dominikanske provincije, obitelji i rodbini pokojnog Vinka, kao i njegovoj redovničkoj zajednici u Dubrovniku, izrazio je sućut, s vjerom i nadom da će fr. Vinko pronaći konačni mir i spokoj u Gospodinu.

Nakon sprovodnih obreda, misu zadušnicu u crkvi Gospe od Rozarija predvodio je fr. Domagoj A. Polanščak, a propovijed uputio prior fr. Tomislav Kraljević. Na početku je rekao da je Vinko unatoč patnji bio zaljubljenik u život. Nikada nije očajavao. Razgovarao bi o Hajduku, nogometu, šetnji, hladnom pivu i radosti života, prisjetio se prior zajedničkih trenutaka provedenih s pokojnikom te rekao kako fr. Vinko nije propovijedao riječima nego životom. Životom je propovijedao Boga. Vinko je volio, bio voljen i radosno živio usprkos bolesti koju je nosio na svojim leđima. Danas znamo i vjerujemo da je fr. Vinko živ u Bogu te smo Bogu zahvalni što nam ga je darovao kao sina sv. Dominika i našeg brata i obitelji Šesnić koja ga je darovala Hrvatskoj dominikanskoj provinciji te svima koji su ga voljeli i poštivali, istaknuo je prior Tomislav.

Potom je zahvalio gospođi Sanji Pralas koja je kao patronažna sestra pomagala i brinula se za fr. Vinka sedam godina, fr. Nikoli Leopoldu Nosi koji je dok je bio član Samostana sv. Dominika brinuo o njegovu zdravlju. Zahvalio je Anti Sokolu i Boži Lasiću koji su svakodnevno obilazili fr. Vinka i pomagali mu u dnevnoj životnoj borbi. Riječ zahvale uputio je doktoru Orsatu Johnu – obiteljskom liječniku, koji je godinama pratio fr. Vinka kao i bolničkom osoblju koji su ga u mnogim prilikama, kad bi ga hitna služba dovezla u bolnicu, profesionalno i s poštovanjem prihvatili.

Posljednjih šest godina fr. Vinko nije mogao samostalno hodati. Soba je bila sav njegov svijet. Nikada nije tražio da ga se posjećuje ili obilazi. Nije se žalio na samoću i osamljenost. Na kraju svakog posjeta rekao bi hvala. Hvala ti što si me posjetio. Hvala ti. „Neka ova riječ danas bude upućena svima jer bi nam fr. Vinko sigurno rekao: hvala vam!“, rekao je na kraju propovijedi prior fr. Tomislav Kraljević. Nakon mise, u ime obitelji nazočnima se obratio Petar Šesnić – pokojnikov brat osvijetlivši neke trenutke iz obiteljskog života i zahvalio braći iz dubrovačkog samostana na svemu što su učinili za pokojnog fr. Vinka.