Pogreb fra Ive Perana

Košljun, (IKA) – Na franjevačkom otočiću Košljunu u četvrtak 18. rujna održan je ukop fra Ive Perana, poznatoga liturgijskog glazbenika, člana zadarske franjevačke provincije. Misu zadušnicu i pogrebne obrede uz riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, provincijala fra Bernardina Škuncu te brojne svećenike i redovnike predvodio je krčki biskup Valter Župan.

U prigodnoj je propovijedi biskup Župan istaknuo kako duboka pokojnikova vjera i duhovnost te njegovo radosno življenje u redovničkom pozivu i poslanju daju zaključiti kako je od svoje mladosti težio i odlučio biti uvijek i svima što vjernija slika Isusova: “Otac Ivan bio je vir Dei et Ecclesiae – čovjek Božji i čovjek Crkve – pripada onoj plejadi muževa, kojima je u pameti i srcu darovati se Bogu i istrošiti se za Boga i doslovno, svim srcem, umom i silama ljubiti Boga i čovjeka te staviti se na raspolaganje za Božju stvar. On je bio u prvom redu svećenik, čovjek potpuno predan pozivu što mu ga je Bog namijenio. Kod njega se ne može kazati da je bio uz nešto drugo još i svećenik i redovnik. On je bio jednostavno redovnik-svećenik. Sve drugo je proizlazilo iz punine tog bogatstva. Ni govora o nekakvom individualizmu ili egocentrizmu kod njega. Zato se u njemu nije nikada pojavila niti se je mogla pojaviti kriza identiteta. On je imao jasan cilj pred očima. Otuda velika energija, domišljatost, neustrašivost i na koncu plodnost njegova života”, istaknuo je u propovijedi biskup Župan, zahvaljujući Bogu za dar o. Perana, redovnika i svećenika: “Otac Ivan je neizbrisivo i nenadomjestivo obilježio svojom prisutnošću i nemjerljivim duhovnim, odgojnim i kulturnim doprinosom cijelu jednu epohu košljunskog samostana, Provincije sv. Jeronima, Krčke biskupije i otoka Krka”, poručio je biskup Župan.

Na kraju mise zadušnice o životu i djelu o. Ive Perana govorili su provincijal Škunca, nadbiskup Devčić, muzikologinja Marija Riman, gvardijan franjevačkog samostana na Košljunu fra Stjepan Žužić, fra Mario Šikić, vikar zadarske provincije dr. Josip Sopta te predstavnici dječjeg zbora iz Punta kojeg je osnovao o. Ivo Peran. U oproštajnim je govorima istaknuto kako je o. Ivo kroz mnoga desetljeća obogaćivao i oplemenjivao Crkvu i cijeli hrvatski narod, koji u dubini duše osjeća radost i ponos što je Crkva kadra iznjedriti takve velikane duha kakav je bio o. Ivo Peran.
Misu zadušnicu i pogrebne obrede svojim su pjevanjem uveličali članovi župnih zborova Krka, Punta i Vrbnika pod vodstvom Andrije Žica.

Fra Ivo Peran rođen je u Kaštel Starom 25. lipnja 1920. od oca Ivana i majke Nedjeljke Pilić. Osnovnu školu s odličnim uspjehom pohađao je u Kaštel Novom. Po završetku osnovne škole otac ga je namjeravao upisati u trgovačku školu, kako bi nastavio voditi trgovinu u vlasništvu njegove obitelji. Međutim, želja mladog Ive bila je upisati se u redovničku gimnaziju, tako da otac Ivan upućuje zamolbu dominikancima u Bolu na otoku Braču, koja kasnije biva odbijena iz razloga što je u obitelji bilo samo jedno muško dijete. No, njegova se upornost isplatila te je za nekoliko mjeseci primljen u gimnaziju koju su vodili franjevci s Poljuda. Redovnička gimnazija nije ga privlačila kao gimnazija, već kao mogućnost bavljenja sportom – posebno nogometom. Školu je uspješno polazio, međutim, za to vrijeme ispriječila se još jedna neprilika: agrarna reforma 1931. godine i brisanje dugova seljacima u Jugoslaviji. Njihova je obiteljska trgovina tada pala u stečaj te ga roditelji više nisu mogli novčano podržavati kroz školovanje. U toj neprilici pomaže mu njegov župnik don Ivan Valetin te je školovanje nastavio na Badiji kod Korčule. Za to vrijeme počeo se baviti glazbom, sviranjem klavira i harmonija, a podučavali su ga fra Bernardin Sokol te fra Kvirin Orlić. Malu maturu položio je 1935., nakon čega je otišao u novicijat u franjevački samostan na Košljunu gdje je 1937. položio prve zavjete. Veliku maturu položio je u Dubrovniku 1940. i iste godine upisuje Teologiju u biskupskom sjemeništu Splitu. Vječne zavjete položio je u Splitu 4. listopada 1941., dok je posebnom dozvolom Svete Stolice 8. kolovoza 1943. u Dubrovniku zaređen za svećenika. Kriomice je tada zbog ratnog stanja otputovao za Kaštel Stari gdje je slavio mladu misu. Nakon rata 1946. s prvim regrutima odlazi u redove nove jugoslavenske vojske gdje biva kao vojnik, zbog svjedočenja vjere, od vojnog divizijskog suda u Ljubljani zatvoren i osuđen na smrt. Međutim, nakon njegove žalbe smrtna presuda je preinačena u pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Po izlasku iz zatvora morao je nadoknaditi vojni rok, što je učinio 1954/55. godine u Zemunu. Nakon izlaska iz vojske obavljao je različite službe u svojoj Provinciji, i to kao magistar novaka te kao profesor u biskupijskoj gimnaziji u Pazinu, potom je radio i u službi profesora u franjevačkoj gimnaziji na Poljudu (1966/67) kada je izabran za gvardijana franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku. Više puta bio je u službi definitora Provincije, a u tri trogodišnja navrata bio je izabran kao provincijal i to od 1973. do 1982. Kao gvardijan, u Dubrovniku je na Teologiji predavao glazbu i vodio zborove, a u tijeku magistarske službe na Košljunu, koju je obavljao od 1979., na riječkoj Teologiji 1986. bio je imenovan profesorom glazbe i tu službu obavljao do 2000. godine.

Njegovo iznimno bogato glazbeno stvaralaštvo proizlazi iz sustavnoga glazbenog obrazovanja koje je o. Peran dobio u glazbenim školama Sokočević u Dubrovniku te Njegoš u Kotoru. Srednju glazbenu školu u srednjoj životnoj dobi diplomirao je u Dubrovniku. Kao izvanredni student upisao je studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, koji je prekinuo kada je izabran za provincijala.
Opus fra Ive Perana sadrži 97 vokalno-instrumentalnih skladbi za različite izvođačke ansamble. Među najvažnija Peranova djela ubrajaju se recital za soliste, zbor, glasovir i orkestar s naslovom “Sv. Franjo pred Dubrovnikom” kojeg je fra Ivo skladao 1985. u prigodi proslave 750. obljetnice prisutnosti Male braće u Dubrovniku. Dvije godine kasnije skladao je oratorij “Apokalipsa” za soliste, zbor, orkestar i orgulje, koji je prvi put izveden u Rijeci 28. svibnja 1988. u povodu posvete nove crkve Sv. Nikole. Drugi oratorij “Preobraženje” za soliste, zbor i orkestar nastaje 1997. inspiriran događajima vezanim uz Domovinski rat. Djeci i mladima namijenio je “Božićnu glazbenu igru” te igrokaze “Tajne zlatne ribice”, “Sveta Obitelj” te “Došao je sv. Nikola”. Posebnu pozornost u svome glazbenom stvaralaštvu o. Ivo posvetio je misama. Skladao je ukupno 17 misa koje je namijenio pučkom izvođenju. Najpoznatija je u Crkvi u Hrvata općeprihvaćena Peranova “Pučka misa” koju otvorena srca podjednako oduševljeno pjevaju kako članovi crkvenih pjevačkih zborova, tako i svećenici i puk. Skladanjem takve mise o. Ivo Peran vjerojatno je želio potvrditi izreku da “tko pjeva dvostruko moli”. Jednostavnost melodijskoga i harmonijskog glazbenog izričaja naišla je na opće prihvaćanje ne samo te mise već i drugih Peranovih skladbi. Naročitu pozornost o. Ivo iskazao je u liturgijskoj glazbi, kao izvrstan liturgičar i glazbenik, skladajući i 168 pripjevnih psalama.