Osijek, (IKA/TU) – Đakovačko-osječka nadbiskupija s nadbiskupom Đurom Hranićem i Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića u zajednici svećenika, redovnika, redovnica i mnoštva vjernika u Osijeku 18. siječnja oprostili su se od fra Jerka (Đure) Jereca, franjevca kapucina Kapucinskoga samostana sv. Jakova i župnoga vikara župe sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je okrijepljen svetim otajstvima preminuo 16. siječnja u Osijeku, u 67. godini života, 49. godini redovništva i 40 godini svećeništva.
Uz pokojnikov odar misu zadušnicu u kapucinskoj crkvi predvodio je nadbiskup Hranić. “Euharistija je spomen, slavlje Kristova prelaska u život te pokojnika spominjemo u vjeri da je i on prešao u puninu života”, rekao je nadbiskup Hranić te izrazio sućut osobno i uime odsutnoga umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića svima okupljenima, ožalošćenoj pokojnikovoj obitelji (braći Stjepanu, Lovri i Valentu, sestri Doroteji), provincijalu fra Anti Logari, gvardijanu fra Miljenku Vrabecu, subraći kapucinima i vjernicima iz Jerecove rodne župe Sračinec koji su došli na ispraćaj.
“Brat Jerko bio je jednostavan čovjek, redovnik i drag svećenik. Bio je baš mali, manji brat i to ne samo fizičkim izgledom, nego stvarno, životom. I to je, bez pretjerivanja, temeljna odrednica čitavoga njegova života. On je uvijek bio samo običan fratar, istina, bio je i poglavar i obnašao druge važne službe u provinciji, ali uvijek blizak svojoj redovničkoj braći i ljudima. Biti brat i to manji, to je privilegirana kategorija onih koji žele biti nasljedovatelji sv. Franje u kapucinskom redu. Ne prva mjesta, ne čast ili položaj, nego, po Isusovu i Franjinu primjeru, posljednje mjesto. Biti u svemu manji i biti blizu manjima i poniznima. Biti “ponizno lice Crkve”, biti blizu narodu, biti blizu običnom čovjeku kroz svakodnevno vjerno služenje”, kazao je u homiliji fra Ante Logara, provincijal Hrvatske kapucinske provincije.
Na kraju mise zadušnice fra Miljenko Vrabec, gvardijan Kapucinskog samostana u Osijeku i župnik župe sv. Leopolda Bogdana Mandića, zahvalio je mnoštvu za sudjelovanje u ispraćaju “predanog, vrlo poniznoga brata i suradnika” i izrazima sućuti, a potom je nadbiskup Hranić predmolio završnu molitvu. Tijekom zadušnice i ukopnih obreda liturgijsko pjevanje animirao je zbor župe sv. Leopolda Bogdana Mandića pod ravnanjem Mire Leko-Ćurčić te orguljsku pratnju s. Justine Šišić. Pjesmom “Krist na žalu” vjernici i redovnice Družbe Marijinih sestara ispratili su povorku i zemne ostatke pokojnika na putu do groblja.

Sprovodne obrede na groblju Svete Ane u Osijeku predvodio je provincijal Logara, a gvardijan Miljenko Vrabec u oproštajnom govoru podsjetio je na pokojnikov životopis. Fra Jerko, Đuro (krsno ime) Jerec rođen je 9. travnja 1947. u Sračincu. Kapucinski habit obukao je 14. kolovoza 1964. u novicijatu u Vipavskom Križu u Sloveniji, gdje polaže i prve zavjete 15. kolovoza 1965. Svečane (doživotne) zavjete položio je 4. listopada 1973. u Varaždinu. Za đakona je zaređen 16. prosinca 1973. u Zagrebu gdje je zaređen i za svećenika 29. lipnja 1974. godine. Svećeničku službu počeo je u varaždinskoj župi sv. Vida, gdje je od 1975. bio kateheta, a od 1976. i kapelan. Svećeničko služenje nastavlja u župi sv. Mihaela Arkanđela u Zagrebu kao župni vikar od 1986. do 1988., a potom u Varaždinu u službi kapelana i ekonoma do 2002. te u Rijeci i od 2007. u Osijeku, gdje je 2008. imenovan župnim vikarom župe sv. Leopolda Bogdana Mandića. Službu je predano obavljao sve do nedjelje Krštenja Gospodinova, 12. siječnja, kada je, nakon mise u župnoj filijali u Briješću, završio u bolnici. “Fra Jerko, pamtit ćemo te prije svega kao čovjeka u svim svojim krepostima i slabostima, ali kao potpunog čovjeka; kao dobroga i poniznoga brata, svećenika, prijatelja, uvijek vedrog i nasmijanog lica, spremnog pomoći svakome. Mi, župljani župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku, pamtit ćemo te kao svećenika koji je uvijek spremno, rado, točno i pedantno obavljao svoje svećeničke dužnosti. Župljani naše župe, a posebice u Briješću, pamtit će te kao onoga koji je uvijek predano i radosno obilazio bolesnike i donosio im Krista i potrebnu utjehu. Dragi brate Jerko, braća i ja u samostanu pamtit ćemo te kao predanog i vrlo poniznog brata i suradnika. U svojem pastoralnom radu u župi i samostanu nikada se nisi štedio, često bi samoga sebe zanemarivao”, rekao je gvardijan.