Misu zadušnicu u crkvi Sv. Franje u Imotskom predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, gvardijan Samostana Gospe od Zdravlja fra Mate Matić te oko 60 svećenika. Na misi su bili i franjevački bogoslovi i novaci, više od stotinu redovnica raznih kongregacija i brojni vjernici.

Na početku misnog slavlja nadbiskup Barišić izrazio je sućut provincijalu i cijeloj Provinciji, časnim sestrama, rodbini, prijateljima i vjernicima rodne župe fra Petra Runovići. U homiliji povezao je događaj Kristova uskrsnuća i fra Petrove smrti, naše patnje, boli i smrti s Kristovim križem i uskrsnućem, a naročito je istaknuo povezanost fra Petra i Majke Marije. Osvrćući se na fra Petrov život i djelovanje nadbiskup je kazao kako je pokojnik prepoznao važnost uskrsnuća Gospodinova te da je „naslutio da je to bogatstvo za koje se isplati darovati čitav život te sa svim svojim sposobnostima ući u kontinuitet apostola i navjestitelja ove radosne vijesti u svome vremenu. I fra Petar je postao đakon upravo u Isusovom gradu, Jeruzalemu. U Jeruzalemu je zaređen i za svećenika. Svoj život je ugradio u svećeništvo Gospodinu. U Njegov križ, u Njegovu ljubav, u Njegovo uskrsnuće“. Govoreći o brojnim službama koje je fra Petar obnašao, posebno se zadržao na njegovoj predanosti širenju štovanja Blažene Djevice Marije. „Posvetio joj je sve svoje sposobnosti. I kako ne vidjeti u događaju kada Gospodin s križa Majci i učeniku govori: ‘Ženo, evo ti sina!’ i ‘Evo ti majke! I uze je učenik sebi’  – da je fra Petar Mariju doista uzeo sebi, u svoj život, u svoj posao. Bio je marijanski sin koji je svoju Majku toliko častio da je htio da je i drugi časte“. Posebno se osvrnuo na njegovu službu delegata za redovnice preko koje je na svoj način pokazivao zahvalnost ženama, časnim sestrama, koje vrše u Crkvi važne službe u svojim karizmama. To je bio znak zahvalnosti za njihovo svjedočenje uskrslog Gospodina u našoj Crkvi.

Na kraju mise od fra Petra se oprostio provincijal fra Marko Mrše koji je okupljenima približio životni put pokojnog fra Petra te dao obrise njegova bogatog i predanog rada. „Dragi fra Petre, bio si sijač Božje Riječi, bio si odani sin svetog Franje te odani i vjerni Isusov učenik. Opraštam se od tebe uime svih članova naše Provincije i u svoje osobno ime. Hvala ti za sve izgovorene i napisane riječi, a nije ih malo. Hvala ti za svjedočanstvo franjevačkog načina života i svećeničkog poslanja. Riječima izgovorenim i napisanim širio si Gospinu slavu, širio si Božju slavu, širio si istinu da je Isus jedini Put, Istina i Život. Njegovim si putem krenuo, Njegovu istinu živio te propovijedao i svjedočio drugima. Molim Boga da ti bude milosrdan te da ti podari oproštenje grijeha i zajedništvo blaženih. A tvoju dušu preporučujem zagovoru Presvete Bogorodice Marije koju si toliko štovao i nadahnjivao se u svećeničkom služenju i čijom si se hrabrošću zauzimao u navještaju evanđelja. Neka te svojom blizinom nagradi Isus Krist kojega si u redovništvu i svećeništvu slijedio“, rekao je provincijal Mrše.

Oproštajni govor izrekao je i fra Mate Matić koji je kazao kako je fra Petar bio obdaren brojnim darovima od Gospodina, a u svom radu neumoran, marljiv, točan i uredan. Imao je svoj stalni ritam koji je neumorno držao i marljivo koristio vrijeme u brojnim aktivnostima kojima se bavio. Zahvalio je medicinskom osoblju, fra Petrovoj obitelji i svima koji su brinuli i molili za njegov oporavak. Uime kolega govor je izrekao fra Stipe Nimac koji je istaknuo pokojnikovu odgovornost za rad, službe koje su mu povjerene i promidžbu zdrave ‘mariologije’. Uime svećenika i vjernika iz Runovića zahvalu fra Petru iskazao je fra Nedjeljko Jukić koji se prisjetio zajedničkog odrastanja i školovanja, zajedničkih hodočašća, njegove ljubavi prema Mariji te velikog doprinosa za svakojaki napredak njihove rodne župe. „Dragi kume! Ovo je samo dio onoga što znade Onaj koji sve znade i milostivo oprašta i nagrađuje i što znade Ona kojoj si tako vjerno služio i čiju si slavu ustrajno promicao. Uvjeren sam da su te milostivo primili u svoje blaženstvo. Uživaj vječni mir i radost u zagrljaju Oca Nebeskoga“. Uime časnih sestara oproštajni govor izrekla je s. Marija Gracijana Gracin koja je istaknula njegovu zauzetost za povjerene mu redovnice. „Bio nam svima ovaj vaš prijelaz na drugu obalu barem mali pomak u svladavanju mnogih naših tvrdoća i barijera kakve svi počesto izgradimo, a vi nastavite posao delegata tamo gore zagovarajući nas sada kad imate, vjerujemo, još bolju poziciju. Da izgrađujemo Njegovo kraljevstvo poput Majke Marije čiji ste apostol ovdje bili dugi niz godina“, rekla je s. Gracin.

Nakon mise uslijedio je pokop fra Petrovih zemnih ostataka u franjevačku grobnicu na groblju Gospe od Anđela, a sprovodne obrede predvodio je imotski gvardijan fra Kristian Stipanović koji je zahvalio Bogu za pokojnikov život i za sve dobro koje je po njemu učinio za sve nas.

Izraze sućuti uputio je i sisački biskup Vlado Košić te predstojnik Hrvatskoga mariološkog instituta dr. fra Ivan Karlić, izvijestila je Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja.

ŽIVOTOPIS

Fra Petar Lubina rođen je u Runovićima 12. srpnja 1951. godine, od roditelja Josipa i Mare r. Repušić. Osmogodišnju osnovnu školu završio je rodnom mjestu (1958. – 66.), a srednju školu kao sjemeništarac na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziju u Sinju (1966./68; 1969./70.). Prema tadašnjim crkvenim propisima za vrijeme srednje škole stupio je u novicijat u franjevačkom svetištu La Verna u Italiji (2. kolovoza 1968.), gdje je godinu dana kasnije položio prve redovničke zavjete (24. kolovoza 1969.).

Filozofsko-teološki studij pohađa u Dubrovniku gdje završava prvu godinu (1971./72.), a nakon toga je pozvan na odsluženje vojnog roka u Ćupriji u trajanju od trinaest mjeseci (20. srpnja 1972. – 27. kolovoza 1973.). Vrativši se iz vojske na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj upisuje drugu godinu filozofsko-teološkog studija (1973./74.) te 4. listopada 1974. godine, u ruke tadašnjeg provincijala fra Petra Čapkuna, polaže svečane zavjete. Nakon toga odlazi u Svetu zemlju, u Jeruzalem, gdje pohađa preostale tri godine teološkog studija. Teologiju je diplomirao u Jeruzalemu 1977. godine.

Dana 8. prosinca 1976. godine u Jeruzalemu je zaređen za đakona, a godinu dana kasnije, na svetkovinu sv. Petra 29. lipnja 1977. godine, za svećenika. Mladu misu proslavio je u Runovićima 24. srpnja 1977. godine.

Prvih pet godina svećeničke službe bio je u pastoralu, najprije kao župni vikar u Župi Gospe van Grada u Šibeniku, gdje je ostao jednu godinu (1977./78.); četiri godine bio je na službi župnog vikara u Župi Gospe Sinjske u Sinju, a posluživao je područnu crkvu u Karakašici (1978. – 1982.). Nakon toga ostao je u Sinju, ali ne u pastoralu, već je imenovan za urednika lista „Marija“, vjerskog lista za Marijine štovatelje (1982. – 86.). Uslijedio je još samo jedan premještaj, ali je ostao na istoj službi. Naime, 1986. premješten je u Samostan Gospe od Zdravlja u Splitu gdje je nastavio uređivati list „Marija“ sve do svoje smrti, 13. travnja 2022. godine.

Uredništvo lista „Marija“ pokrenulo je i seriju „Izdanja lista ‘Marija’“, odnosno „Knjižnica Marije“ u kojoj je objavljeno više desetaka knjiga. U seriji „Musica croatica“ objavljene su tri knjige skladbi, a izvan serije izlazi poznati molitvenik „Put u život“ (zadnje 10., dopunjeno izdanje molitvenika i obrednika krupnijih slova „Put u život“ tiskano je 2020. godine) i dijelovi njegovih pretisaka „Mali put u život“. Kao urednik lista Marija fra Petar je sudjelovao ili organizirao više marioloških kongresa, a poznat je po tekstovima s područja mariologije i pobožnosti prema Gospi. O tome je napisao nekoliko važnih knjiga: Blaženom će me zvati, najpoznatije marijanske molitve; Bogorodici Djevici, izabrane marijanske molitve I. tisućljeća; Krunica naših dana, suvremena razmatranja uz molitvu Gospine krunice; Krunica – životna suputnica, povijest i uzorci molitve krunice; Majci milosrđa, izabrane marijanske molitve između dva raskola Zapadne i Istočne Crkve; Marijanska Hrvatska, monografija o hrvatskim Gospinim svetištima i crkvama; Marija – majka Isusova i naša, što Crkva vjeruje i uči o Gospi; Moja krunica, kratka povijest i uzorci kako moliti krunicu; Pomoćnici kršćana, zbirka marijanskih molitava, 2008.; Po uzoru naše nade, zbirka marijanskih molitava našega doba; Stopama nazaretske Djevice, duhovni vodič po Svetoj zemlji; Vodič marijanskom Hrvatskom.

Od 1984. godine fra Petar je član Hrvatskog mariološkog instituta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1996. imenovan je za tajnika toga Instituta. Godine 1985. postaje dopisni član Međunarodne papinske marijanske akademije (PAMI), a od 2002. godine redovni.

Uz gore navedeno fra Petar je punih šesnaest godina bio biskupski delegat za redovnice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji (imenovao ga mons. Marin Barišić, 13. srpnja 2006.). Dana 14. srpnja 2012. službeno je imenovan ispovjednikom u Svetištu i Župi Gospe od Zdravlja u Splitu i provincijskim povjerenikom za Svetu zemlju na kojoj službi je ostao šest godina, tj. do 27. lipnja 2018. godine kada je razriješen. Uza sve obveze koje je imao povremeno je vodio hodočašća u Svetu zemlju. Propovijedao je u različitim prigodama i u različitim župama i svetištima u domovini i inozemstvu. Bio je voditelj duhovnih vježbi u mnogim redovničkim i drugim zajednicama.

Koliko je bio poznat i cijenjen pokazuje i skrb mnogih koji su se od prvog dana njegova odlaska u bolnicu (krajem prosinca 2021.) zanimali za njegovo zdravlje i molili za njega. Višemjesečni boravak u bolnici zbog teške upale pluća uzrokovane koronavirusom ostavio je traga. Preminuo je u 71. godini života, 54. redovništva i 45. svećeništva, okrijepljen svetim sakramentima, u bolnici u Splitu u srijedu 13. travnja 2022. godine.