Zagreb, (IKA) – Kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i dugogodišnji rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mons. Ivan Došlin pokopan je 12. listopada na zagrebačkom groblju Mirogoju. Sprovodne obrede uz sudjelovanje mnoštva svećenika i vjernika predvodio je zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak. O životnom putu mons. Došlina govorio je u ime Prvostolnog kaptola zagrebačkog kanonik lektor dr. Matija Berljak, izrazivši zahvalnost pokojniku za njegov život i rad te za njegovo služenje Crkvi Božjoj u kojoj je vršio različite službe. U ime Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa od pokojnika se oprostio rektor Mijo Gorski. On je istaknuo kako je kroz Bogosloviju u vrijeme kad je mons. Došlin bio rektor prošlo više od 300 bogoslova, od kojih je 145 zaređeno za svećenike. S koliko je odgovornosti i ljubavi vodio Bogosloviju, posvjedočio je Gorski, svjedoče njegove riječi: “Više nisam rektor, ali svaku večer molim za bogoslove”. Misu zadušnicu nakon sprovoda u crkvi Krista Kralja na Mirogoju predvodio je varaždinski biskup Marko Culej, koji je u doba kad je mons. Došlin bio rektor obnašao službu vicerektora na Bogosloviji. Biskup se prisjetio godina kad su zajedno djelovali u bogosloviji odgajajući brojne generacije budućih svećenika. A govoreći o pokojniku opisao ga je kao čovjeka koga je resila jednostavnost i požrtvovnost, a napose je istaknuo da je mons. Došlin bio čovjek molitve.
Mons. Ivan Došlin rođen je 4. svibnja 1930. od oca Ivana i majke Jele rođ. Prepelec u župi Pitomači u Podravini, gdje je i završio pučku školu. Klasičnu gimnaziju polazio je na Šalati u Zagrebu, a Filozofsko-teološke studije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1955. Nakon priprave u Nadbiskupskom bogoslovskom sjemeništu za svećenika ga je 29. lipnja 1954. zaredio biskup dr. Franjo Salis-Seewis kao ordinarij “sede impedita”.
Kao mladomisnik, a još student šeste godine, pomagao je na raznim župama tada prostrane Zagrebačke nadbiskupije. Premda je već za bogoslovskih dana imao ozbiljnih zdravstvenih poteškoća započeo je redovito pastoralno služenje. Kao župni vikar od 1955. do 1957. djeluje u veoma zahtjevnoj župi sv. Lovre u Petrinji, pomažući i u upravi susjednih župa Gora, Čuntić i Hrastovica. U jesen 1957. postaje upraviteljem župe u Bučju u Slavoniji. Nakon 14-godišnjeg požrtvovnog pastoralnog djelovanja u toj župi 16. je studenoga 1971. imenovan župnikom u Bjelovaru. U župi sv. Terezije marljivo i zauzeto djeluje, s dva župna vikara, na duhovnoj i materijalnoj obnovi tada za cijeli Bjelovar jedne župe. Kao bjelovarski župnik bio je posebno gostoljubiv prema bogoslovima na odsluženju vojnoga roka u onim teškim vremenima. Godine 1980. osnovane su u Bjelovaru dvije nove župe: sv. Ane i sv. Antuna Padovanskog, kojima kratko vrijeme upravlja kao privremeni upravitelj. Razriješen je dužnosti župnika u Bjelovaru 11. rujna 1981. te je pozvan u Zagreb na službu rektora Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa. Tu je tešku službu obnašao jedanaest godina, te sa suradnicima dovodio uspješno do oltara jedanaest pokoljenja novih svećenika danas Zagrebačke nadbiskupije, te Požeške i Varaždinske biskupije, a i bogoslova drugih biskupija koji su boravili u sjemeništu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je radi njegovih zasluga 1982. svojim počasnim kapelanom s naslovom “monsinjor”, a kardinal Franjo Kuharić kanonikom-magistrom 6. prosinca 1986. Službu rektora Bogoslovije vršio je do 1992. godine. Kao referent Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu za statistiku djeluje od 1989. do 1997. godine. Kao kanonik pastoralno je djelovao u zagrebačkoj katedrali i kao djelitelj sakramenta potvrde u raznim župama diljem nadbiskupije. U Prvostolnom kaptolu zagrebačkom obnašao je službu dekana od 1992. godine. Kao kanonik pomaže razne dobre vjerske, karitativne, humanitarne, kulturne i druge inicijative. Tako je bio istaknuti podupirajući član od samih početaka (1997) Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” i njegovih izdavačkih djelatnosti.
Radi zdravstvenih razloga od 1998. godine povlači se od svojih službi, zadržavajući, koliko mu je bilo moguće, samo rad u prvostolnici. Preminuo je u srijedu 6. listopada u KBC Dubrava okrijepljen svetim Otajstvima vjere u 75. godini života i 51. godini svećeništva.