Zadar, (IKA) – Pogreb mons. Šime Duke, apostolskog protonotara i začasnog kanonika Stolnog kaptola Svete Stošije, osobnog prelata Njegove Svetosti i velikog crkvenog dobrotvora održan je 31. ožujka u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru, svetištu u kojem počiva i tijelo zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića. Prije pogrebne mise koju je u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, tijelo pokojnika bilo je izloženo u župnoj crkvi Gospe Loretske u Arbanasima, rodnom mjestu mons. Duke.

U zadarskoj katedrali biskup Prenđa slavio je misu u zajedništvu s umirovljenim zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom, nadbiskupom Skadra i predsjednikom BK Albanije Angelom Masafra, mons. Andrianom Furgonijem, župnikom katedrale Porto Santa Rufina i predstavnikom mons. Gina Realija, biskupa te suburbane rimske biskupije u čiji je kler mons. Duka bio inkardiniran, brojnim zadarskim svećenstvom i tri albanska svećenika. Pogrebnom obredu i misi nazočio je i o. Petar Jovanović, paroh pravoslavne crkve Sv. Ilije u Zadru.
U propovijedi je nadbiskup Prenđa pročitao dio iz oporuke koju je mons. Duka napisao u bolnici Gemelli u Rimu 5. lipnja 2005., u kojoj se obraća biskupima Civittavechie, Porto Santa Rufine i Zadra, svećenicima, rodbini i svim osobama koje je susreo na dugome putu svoga svećeništva. Povjeravam vam da sam se kao nikada osjećao blizim da dadem račun svoga upravljanja (Rim 14,12) u tom času u bolničkom krevetu i zato osjećam u svome srcu zamoliti vašu ljubav u molitvi, da mi Gospodin, po zagovoru Gospe, naše nježne Majke, kojoj sam posvetio svoje svećeništvo, u svome milosrđu podari oproštenje. Samo onaj koji ima vjeru u Boga, Stvoritelja svoga bića, svoj konačni cilj i svoju nagradu, može mirno govoriti o času koji se približava odlasku i onome što slijedi, da treba dati račun upravljanja svojim životom i dobrima koja je imao, rekao je nadbiskup Prenđa, istaknuvši kako su te riječi prava ispovijest vjere mons. Duke i oslanjaju se na Isusovu riječ da u kući Oca njegova ima mnogo stanova. Nadbiskup je istaknuo i pokojnikovu privrženost Mariji i podsjetio na ljubav mons. Duke prema rodnom gradu. Tu je osjetljivost za rodni grad i nadbiskupiju pokazao brojnim dobročinstvima, prateći njegov oporavak i brzi razvitak. U komunističkom režimu podržavao je mons. Oblaka u izgradnji novih crkava koje je grad trebao u svom širenju. Obnavljao je zdanja porušena za Domovinskog rata. Imao je istančan osjećaj za kulturne vrednote po našim crkvama, npr. orgulje. Bio je graditelj i sugraditelj novih crkava, suobnovitelj već postojećih, rekao je nadbiskup Prenđa, ističući zahvalnost župljana sv. Stošije, sv. Šime, Bezgrešnog začeća na Puntamici, Gospe Loretske, Dračevca Zadarskog, sv. Antuna Padovanskog, crkava koje je pomogao ili izgradio, uz posvemašnju obnovu svetišta Gospe od Zdravlja i sveučilišne crkve Sv. Dimitrija. Sveta Stolica odala mu je priznanje udjeljivanjem počasnog naslova apostolskog protonotara, Zadarska nadbiskupija ukopom u crkvi Gospe od Zdravlja, Grad Zadar nagradom za životno djelo, zadarsko Sveučilište počasnim doktoratom, prvim na obnovljenom sveučilištu.

U Rimu je ušao u službu univerzalne Crkve koja je prihvatila njegovu znanstvenu stručnost i dala mu službu u svojim povijesnim arhivima uz poznatog kardinala Tisseranta. U svim tim prilikama mons. Duka ostao je jednostavni don Šime: čovjek krajnje skroman, življenjem gotovo siromašnim. Takav je bio i u raspolaganju sredstvima koje je namijenio i dijelio Crkvi. Ništa nije zadržavao za sebe. Umro je kao siromašan čovjek. U svojoj oporuci zahvaljuje sinovcima i nećacima za dvije velike milosti: razumjeli su njegove odluke da sve pokloni Crkvi i uvijek su ga gledali u svjetlu njegova svećeništva, rekao je nadbiskup Prenđa, ističući da je živio iz vrednota vjere, čineći dobra djela iz sigurnosti vjere u uskrslog Gospodina. Poželio je da ga Krist primi kao njegova vjernog svećenika i velikog dobrotvora, jer Crkva koju je volio i pomogao jest Krist, kojemu je kršćanski uzvratio na brojne darove uma, srca i zemaljskih dobara.

Šime Duka rođen je 27. rujna 1915. u obitelji Marije i Augustina Duke, a umro je u utorak 28. ožujka u svome domu u Rimu u 91. godini života i 64. godini svećeništva. Oproštaj od pokojnika bio je 30. ožujka u Rimu, u katedrali biskupije Porto Santa Rufina. Portsko-svetorufinski biskup Reali u pismu koje je njegov izaslanik mons. Furgoni pročitao na kraju mise u zadarskoj katedrali, između ostalog ističe njegovu ljubav za subraću svećenike i kaže da je vrijeme bolesti shvaćao kao vrijeme osobnog pročišćenja i prinosa. Od mons. Duke prigodnim riječima oprostio se i skadarski nadbiskup Masafra, u zahvalnosti za izgrađeno svetište Gospe od Dobrog savjeta u Albaniji, zemlji podrijetla mons. Duke, koji je kao Arbanas bio povezan i sa sunarodnjakinjom bl. Majkom Terezijom.