Golubinci, (IKA/TU) – U župi Golubinci brojni vjernici, svećenici i petorica biskupa iskazali su 31. siječnja kršćansku počast Antunu Gašparoviću, ocu srijemskog biskupa Đure Gašparovića, koji je preminuo u 88. godini života u Golubincima u četvrtak 30. siječnja. Pogreb je predvodio generalni vikar mons. Eduard Španović uz prisustvo tridesetak svećenika iz Srijemske biskupije i drugih biskupija, te brojne redovnice.
Riječ oproštaja Antunu Gašparoviću izrekao je zemunski dekan preč. Jozo Duspara, bivši župnik u Golubincima, koji je prijateljevao sa pokojnim Antunom Gašparovićem i koji je podsjetio na ono što je pokojni tijekom brojnih godina svoga djelovanja učinio. Preč. Jozo Duspara je u svom govoru istakao: “Završio je jedan bogat život ispunjen radom i prožet poštenjem. Svojim radom i dobro i sigurno urađenim poslom na koga se uvijek moglo osloniti i računati, svojom spremnošću da drugima pomogne stekao je ugled u svakodnevnom životu. Antun je bio snažan čovjek, snažan karakter, britak i oštar na riječima, bio je dobar čovjek, poznat u selu, volio je svoje selo moglo bi se reći bio je u njega zaljubljen, što je pokazao svojom odlučnošću da u njemu ostane unatoč problemima s kojima se on kao i njegovi sumještani našao. Živjet će on onoliko koliko žive oni koji su mu predani nosit će ga u srcu svi oni s kojima je na poseban način komunicirao, pjevao u crkvenom zboru s kojima je odlazio u crkvu jer je to činio svake nedjelje sve dok je mogao. Javno je svjedočio svoju vjeru u svakom razdoblju njegova života”.
Sprovodni obredi bili su iz kapele na mjesnom groblju u Golubincima, a nakon sprovoda održana je misa zadušnica u župnoj crkvi Sv. Jurja, mučenika u Golubincima, koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a koncelebrirali su apostolski nuncij mons. Orlando Antonini, požeški biskup Antun Škvorčević, subotički biskup Ivan Penzeš, apostolski egzarh Đuro Džudar. U homiliji nadbiskup je rekao: “Njegova smrt nije poništenje njegova života, nego potvrda istinitosti njegove vjere. Zar nije istina da svaki od nas, kad promisli da će jednog dana umrijeti, shvaća da ništa drugo nema vrijednosti nego samo to koliko smo ljubavi ugradili u svoje svagdanje odnose prema ljudima i prema Bogu?! Naša se vjera najbolje očituje u životnim poteškoćama i nevoljama, ali i u uspjesima, u moći i u slavi. Ako ne dopustimo da nas križevi slome, niti da nas uspjesi uzohole, nego ostanemo nepokolebljivi u vjeri, nadi i ljubavi – to je siguran znak da smo vjerni Bogu i da će naš život dati obilje plodova dobrote. Znao je da se do uskrsnuća dolazi samo preko križa i spremnosti na smrt. I zbog toga je bio u stanju nositi svoje životne križeve. Oni nisu uništili niti zastrli njegove obzore i pogled prema naprijed. On je u uskrsnu budućnost već ranije bio ušao i njome je bio potpuno zahvaćen. Zato se od njega opraštamo slaveći euharistiju, otajstvo Kristova prijelaza iz smrti u život”.