Istina je prava novost.

Pogreb prof. Radovana Grgeca

Pronicavim umom, znanstvenom znatiželjom i predanom vjerom dao veliki doprinos kršćanskoj literaturi, a time i širenju vjere u hrvatskom narodu

Zagreb, (IKA) – Na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu 21. studenoga pokopan je dugogodišnji ravnatelj i glavni urednik HKD sv. Jeronima prof. Radovan Grgec. Pismo s izrazima sućuti koje je obitelji pokojnog prof. Grgeca uputio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pročitao je tajnik HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu dr. Stanislav Vitković, koji je i predvodio pogrebne obrede. Kardinal Bozanić podsjeća kako se neponovljiv značaj profesora Radovana Grgeca, često skrivao iza jednostavnosti njegove osobe, ali čvrst i nepokolebljiv u stavovima mnogo je trpio za komunističkog režima te zajedno s ocem Petrom kušao težinu lepoglavske robije i samice. Pronicavim umom, znanstvenom znatiželjom i predanom vjerom marljivo je radio u Društvu hrvatskih književnika i Društvu hrvatskih književnih prevodilaca te dao veliki doprinos kršćanskoj literaturi, a time i širenju vjere u hrvatskom narodu. Bio je član u više vijeća BKJ te kao aktivni katolički laik sudjelovao na mnogim simpozijima i susretima u Domovini i inozemstvu. U kršćanskoj vjeri, u kojoj je pokojni Radovan Grgec doživljavao vlastiti život, danas zahvaljujemo Bogu što je živio među nama i što je mnogima bio dar svojim postojanjem. Neka mu Onaj u kojega je polagao svoje povjerenje bude milosrdan sudac te ga primi u svoje vječno zajedništvo, piše u pismu kardinala Bozanića.

Oslikavajući lik prof. Grgeca, dr. Vitković je istaknuo kako je vjera kao temelj našega pouzdanja i nade da ćemo i mi uskrsnuti bila ono u čemu je pokojnik živio, svjedočio i u toj vjeri je i preminuo. Životni put prof. Grgeca koji je započeo u Zagrebu u prosincu 1929. godine bio je život isprepleten teškoćama i kušnjama, ali je to bio život duboko prožet vjerom i pouzdanjem u Boga, istaknuo je Vitković. Od svojih roditelja oca Petra, hrvatskog rodoljuba i književnika, i majke Josipe doživio je odgoj ne samo riječima, nego svjedočanstvom života. Njegov otac bio mu je uvijek primjer, uzor, poticaj u životu, djelovanju i trpljenju. Kao maloljetan, našao se zajedno s ocem u Lepoglavi, gdje je bio i bl. Alojzije Stepinac. Nadalje, dr. Vitković je istaknuo povezanost Radovana i biskupa Josipa Langa. Tu povezanost on je poprimio u obitelji. Biskup Lang pomagao je školovanje njegove majke, a njegov se otac utjecao posebno žarko pri Radovanovu porodu. U teškim iskušenjima samice započeo je devetnicu biskupu Langu. Devetog dana nakon što je izmolio molitve u čast biskupa Langa izašao je iz samice, i nikad se tamo više nije vratio. Štovatelj biskupa Langa i svjedok njegovih kreposti i njegove pomoći ostao je do kraja života. Nakon robijanja, uspio je završiti Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet, te se zaposliti.
Na poziv i poticaj tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera, godine 1968. preuzeo je brigu za HKD sv. Jeronima, s kojim je od prije bio povezan preko oca. U društvu koje mu je uz obitelj bilo najviše, ostao je aktivan do svoje smrti, istaknuo dr. Vitković. Kod groba, od prof. Grgeca oprostio se Nikola Bićanić.

Prof. Radovan Grgec rođen je u Zagrebu, u obitelji profesorice Josipe rođene Huk i profesora Petra Grgeca. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a 1956. diplomirao romanistiku (francuski i talijanski) na Filozofskome fakultetu zagrebačkoga sveučilišta. Kao gimnazijalac proveo je četiri godine u zatvoru u Lepoglavi i Beogradu. Dobivenu stipendiju UNESCO-a nije mogao iskoristiti jer mu je komunistički režim uskratio putovnicu. Radio je i kao bibliotekar, inokorespondent i prevoditelj. Preveo je 20-ak knjiga s francuskog, talijanskog i njemačkog jezika te objavio mnoštvo članaka u raznim časopisima. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Kao član četiriju vijeća BKJ bio je neko vrijeme u užem rukovodstvu Europskog foruma laikata te nastupao kao govornik u domovini i inozemstvu. Republika Hrvatska odala je priznanje prof. Grgecu kad mu je 1996. preko svog državnog poglavara dodijelila dva odlikovanja – Danicu hrvatsku s likom Marka Marulića i Danicu hrvatsku s likom Antuna Radića. Godine 2002. dobio je povelju počasnog člana Društva katoličkih prosvjetnih djelatnika. Prof. Grgec surađivao je više od četvrt stoljeća u svakom broju Glasnika Srca Isusova i Marijina, a u jeronimskoj književnoj reviji Marulić napisao je više od 150 kolumni “Uz rub”. Ove godine u tijeku Dana kršćanske kulture dobio je nagradu “Buvina” za doprinos kršćanskoj kulturi. Preminuo je nakon duge bolesti u subotu 17. studenoga, u 78. godini života.