Đakovo, (IKA) – Na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza preminuo je u Svećeničkom domu u Đakovu u 91. godini života i 68. godini svećeništva svećenik Petar Markovac. Istoga dana kratki obred ispraćaja u Svećeničkom domu predvodio je dijecezanski biskup Marin Srakić. Ukopni obredi slavljeni su u ponedjeljak 18. kolovoza na gradskom groblju u Đakovu. Obrede, kao i misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali, predvodio je pomoćni biskup Đuro Hranić. Na sprovodu po službi najstarijega člana biskupijskoga prezbiterija Đakovačke i Srijemske biskupije okupilo se 40 svećenika te više stotina vjernika, većinom iz župe Punitovci, u kojoj je kao župnik djelovao 45 godina te iz pokojnikove rodne župe Donji Andrijevci. Prigodnu riječ oproštaja izrekao je i sadašnji župnik punitovački Đurica Pardon. Osobito dirljive riječi zahvale za duge godine službe među njima izrekla je predstavnica vjernika laika, župna suradnica Maja Perić. U misnoj homiliji biskup Hranić orisao je biblijsko iskustvo krhkosti ljudskoga života, ali i pouzdanja u Boga, u kojem je čovjekova zaštita i spasenje. Govoreći o pokojnikovu životu, biskup je istaknuo njegovu smirenost, ustrajnost i vedrinu te posebno blagost i dobrohotnost u susretu s drugim svećenicima i vjernicima. Riječ zahvale subraći svećenicima u Svećeničkom domu, redovnicama družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, liječnicima i svima koji su pokojnika dvorili i pohađali u danima bolesti u ime rodbine izrekao je pokojnikov nećak mons. Luka Marijanović.
Petar Markovac rodio se u Donjim Andrijevcima 1. kolovoza 1913. Nakon osnovnog obrazovanja gimnaziju pohađa u Slavonskom Brodu i Požegi gdje je maturirao 1931. Studij teologije i svećeničku formaciju stječe u Đakovu, gdje ga je biskup Antun Akšamović 21. svibnja 1936. zaredio za svećenika. Nakon službe kapelana u Đakovu i zamjenika župnika u Petrovaradinu 1 i 2 dolazi na službu u Đakovo, gdje u razdoblju od 1937. do 1945. djeluje kao bilježnik Biskupskoga ordinarijata, ekonom Bogoslovnog sjemeništa i kapelan stolne crkve. Neposredno nakon završetka II. svjetskog rata odlazi za župnika u Otok gdje ostaje do 1951. Nekoliko mjeseci obavlja službu župnika u Vuki nakon čega je imenovan za župnika u Punitovcima, gdje ostaje sve do umirovljenja 1996. Vršio je službu dekana Otočkoga dekanata te u više mandata službu dekana Đakovačkog dekanata. Nakon umirovljenja 1996. bio je nastanjen u Svećeničkom domu, nastavljajući s posebnom radošću, unatoč visokoj starosti, pohađati župnu zajednicu u Punitovcima, s kojom je 2001. posebno svečano proslavio 65. obljetnicu svoje svećeničke službe.