U koncelebraciji bili su generalni vikar i ravnatelj Svećeničkog doma mons. Marko Cvitkušić, biskupijski ekonom mons. Zdravko Novak, kancelar mr. Janko Lulić, i dvadesetak svećenika, a uz obitelji pokojnika nazočili su i župljani iz Velike Ludine, Vrtlinske i Gornje Jelenske gdje je vlč. Mihaljević djelovao posljednjih godina.

U homiliji biskup je rekao kako se „ovom liturgijom želi reći Bogu hvala za vlč. Mihaljevića“. „Bogu iskazujemo hvalu za život i svećeničko služenje našeg brata. Na sve koji su ga susretali kroz život ostavljao je dojam jednostavnog, iskrenog, poniznog i skromnog svećenika, ali i čovjeka vjere koji je bio otvoren Duhu Božjem. Prihvaćao je čak i nove oblike duhovnosti pa su tako u župi Jelenska, a onda i u Ludini djelovali neko vrijeme i neokatekumeni. Obnavljao je on za svog života crkve i brinuo se za duhovnu skrb svojih vjernika. Sjetimo se samo koliko puta je on drugima vodio sprovode i služio mise zadušnice, a Bog je sad odlučio da i on dođe na red“.

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi i Isusovoj poruci apostolima da neka se ne uznemiruju njihova srca, biskup je rekao kako čovjeka u životu mnoge stvari uznemiruju i zato mu je potrebno čvrsto sidrište. „Ovdje Isus misli na ono unutarnje naše središte odakle dolaze misli i stavovi i kako je potrebno da se pouzdamo u Boga. Kao kada smo na nemirnom moru i nemamo čvrstine i temelja na koji bismo stali, tako bacani valovima različitih teškoća koje nas snalaze u životu, možemo izgubiti to sidro i taj mir, temelj života. Međutim Isus kaže i ‘ne bojte se, ja sam put istina i život’. Isus nam želi reći da tko s njim ide kroz život taj je na sigurnom putu i taj će sigurno doći na cilj Ocu nebeskom“, poručio je biskup te na kraju ohrabrio okupljene kako „u vjeri uskrsnuća tijela i vječni život doživljavamo i ovo privremeno rastajanje s pokojnikom sve dok nećemo biti zajedno okupljeni za stolom vječne gozbe s Kristom Gospodinom“.

Na groblju od pokojnika su se oprostili mons. Cvitkušić te uime župe Velika Ludina, gdje je pokojniku bila posljednja služba, Diana Jagodnik, podsjetivši na njegov životni put i zahvalivši mu na svemu dobrom što je činio.