Havana, 24. 1. 1998. (IKA) – Nakon povratka iz Camagueya i kraćeg odmora u apostolskoj nuncijaturi, Sveti je Otac trećega dana boravka na Kubi, u petak 23. siječnja, posjetio havansko sveučilište, gdje se susreo s havanskim nadbiskupom, rektorom, predavačima i profesorima tog učilišta. Kao iznenadni i po protokolu nenajavljeni gost, na sveučilištu ga je dočekao i Fidel Kastro.
Sveučilište su 5. siječnja 1728. osnovali oci dominikanci. U njegovu sklopu djeluje 15 fakulteta, 14 istraživačkih centara u kojima studira više od 12.000 studenata. Glavna knjižnica raspolaže s više od 700.000 knjiga, među kojima i dragocjenom zbirkom rijetkih knjiga i rukopisa utemeljitelja otaca dominikanaca. Velika dvorana raspolaže sa 190 mjesta u prizemlju te 200 mjesta na galerijama. U sredini dvorane nalazi se mramorni stup na kojem je postavljena urna od bijeloga mramora u kojoj se nalaze posmrtni ostaci Sluge Božjega o. Felixa Varele, pisca i poznatog borca za kubansku nezavisnost. Na stupu je ugraviran napis na latinskom sljedećeg sadržaja: “Ovdje počiva Felix Varela svećenik bez ljage, vrstan filozof, cijenjeni odgajatelj mladeži, tvorac i branitelj kubanske slobode. Za života pronese slavu svoje zemlje, umrloga sugrađani ga časte na ovome sveučilištu od 19. studenoga 1911. Studentska mladež u čast velikanu”.
Sluga Božji o. Felix Varela u vodiču sveučilišta u Havani spominje se kao “učitelj nad učiteljima na Kubi” a njegov ime nosi i jedna od glavnih ulica kubanskoga glavnog grada. Rođen je 20. studenoga 1788. u Havani i već je od djetinjstva pokazivao zanimanje za svećeničko zvanje odlikujući se razboritošću i pobožnošću. Za svećenika je zaređen s 23 godine u havanskoj katedrali i uskoro radi svoga primjernoga života, blage naravi i posvećenosti poučavanju postao omiljen u narodu. Desetak godina je predavao na kolegiju-sjemeništu San Carlo znatno pridonoseći napretku znanosti i književnosti u Kubi. G. 1821. izabran je za predstavnika Kube pri španjolskome sudu, gdje se zauzimao za slobodu robova. Za apsolutizma u Španjolskoj g. 1823. odlazi u New York, gdje je svjedočio pravo kubanskog naroda na slobodu i nezavisnost. U tijeku svoje tridesetogodišnje svećeničke službe u New Yorku osnovao je brojne škole, gradeći crkve i pastoralno skrbeći za doseljenike. Posljednje tri godine života bile su označene bolešću, siromaštvom i samoćom. O. Felix Varela umro je 25. veljače 1853. u Saint Augustinu na Floridi. Proces za proglašenje blaženim pokrenut je g. 1985.
Po dolasku u Veliku dvoranu Sveučilišta, Sveti se Otac zadržao u kraćoj molitvi pred urnom Sluge Božjega.
Uslijedili su pozdravni govori rektora sveučilišta dr. Juana Vele Valdesa i havanskoga nadbiskupa kardinala Jaimea Lucasa Ortege y Alamino. Sveti se Otac potom nazočnima obratio prigodnim govorom. “Kultura predstavlja posebni oblik kojim ljudi izražavaju i razvijaju svoje odnose sa stvorenim, međusobno i s Bogom, zajednički oblikujući vrijednosti koje označavaju jedan narod i tragove prema kojim je prepoznatljiv. Shvaćena na taj način, kultura ima temeljnu važnost za život naroda i za razvoj najizvornijih ljudskih vrednota. Crkva, koja prati čovjeka na njegovome putu koji se otvara društvenome životu i koji istražuje prostore za svoje navijestiteljsko djelovanje, riječju i djelovanjem približava se kulturi. Katolička Crkva ne poistovjećuje se niti s jednom određenom kulturom, već se svima otvorena duha približava”, rekao je Papa na početku govora. “Kuba, zbog svoje povijesti i geografske situacije ima vlastitu kulturu koja je u svome oblikovanju bila pod različitim utjecajima: španjolskim koji je donio katolištvo, afričkim – čija je religioznost bila prožeta kršćanstvom, različitih skupina doseljenika te na kraju američkim”, nastavio je Papa u govoru. Govoreći, nadalje, od razvoju kulture kubanskoga naroda Papa je podsjetio na važnost sjemeništa San Carlos y San Ambrosio te osobito nauka o. Felixa Varele i pisca i učitelja Josea Martia. “U ovome sveučilištu čuvaju se kao jedno od najvećih bogatstava posmrtni ostaci o. Varele. Posvuda u Kubi vide se spomenici koji su Kubanci podigli u spomen na Josea Martiu. Uvjeren sam da ovaj narod baštini ljudske vrline kršćanskoga karaktera… O Kubi se može govoriti plodnim kulturnim dijalogom koji jamči skladniji rast i povećanje pothvata i stvarateljstva građanskog društva. U ovoj zemlji najveći dio stvaratelja kulture – katolici i nekatolici, vjernici i nevjernici – ljudi su dijaloga, sposobni predlagati i slušati. Pozivam vas da nastavite svoje napore u traženju jedinstva u kojem će se svi Kubanci moći prepoznati, u traženju načina za učvršćenjem skladnoga kubanskoga identiteta koji će u sebi ujediniti višestruke nacionalne tradicije. Kubanska kultura, ako bude otvorena Istini učvrstit će vlastiti nacionalni identitet i rasti će u ljudskosti”, rekao je Papa, dodavši na kraju kako je “uvjeren da će Kubanci u budućnosti postići civilizaciju pravednosti i solidarnosti, slobode i istine, civilizaciju ljubavi i mira”.