"Pokajmo se zbog prošlosti i molimo za milost jedinstva"

Po svršetku ekumenske molitve u crkvi svetih Andrije i Grgura Velikog na brežuljku Celio u Rimu, rimski biskup i canterburyjski nadbiskup prošlog su četvrtka, 5. prosinca, potpisali zajedničku izjavu. Papa Ivan Pavao II. i nadbiskup George Leonard Carey potvrdili su zauzetost u ostvarenju poslanja u svrhu promicanja jedinstva svih kršćana. Jedna od prigoda da se iskaže i posvjedoči ta volja bila je i zajednička večernja molitva koju je predvodio Sveti Otac, a na kojoj je sudjelovao nadbiskup Carey. Zajednička molitva bila je središnjim događajem posjeta anglikanskog primasa koji je u Rimu boravio od 3. do 5. prosinca. Ekumenska molitva otkrila je temeljnu dimenziju bratstva svih kršćana: baš zbog toga što su razjedinjeni, oni koji vjeruju u Krista okupljaju se s nadom oko njega, povjeravajući mu budućnost njihova jedinstva i zajedništva. Nakon molitve Papa i canterburyski nadbiskup potpisali su zajedničku izjavu:
Svjesni da je drugo kršćansko tisućljeće, sada u svojim završnim godinama, bilo svjedokom podjela i čak otvorenog neprijateljstva i sukoba izmeću kršćana, mi svesrdno molimo za milost pomirenja. Usrdno smo molili za obraćenje – obraćenje Kristu i jednih drugima u Kristu. Molili smo da katolicima i anglikancima bude darovana mudrost spoznaje i snaga da izvrće Očevu volju. To će omogućiti napredak prema tom punom vidljivom zajedništvu koje je dar Božji i naših zazivanja.
Zahvalni smo da u mnogim dijelovima svijeta anglikanci i katolici, povezani jednim krštenjem, priznaju jedni druge za braću i sestre u Kristu i to očituju njihovim udruženim molitvama, zajedničkim djelovanjem i združenim svjedočenjem. To je svjedočanstvo zajedništva za koje znamo da ga već dijelimo kod Božjeg milosrđa i pokazuje našu namjeru da doće do svoje punine kao što je htio Krist. Posebno smo zahvalni za duh vjere u Božja obećanja, ustrajnu nadu i uzajamnu ljubav koja je nadahnjivala sve koji su se zalagali za jedinstvo izmeću Anglikanske zajednice i Katoličke Crkve od kako su se susreli i zajedno molili naći prethodnici nadbiskup Michael Ramsey i Papa Pavao VI. U crkvi svetog Grgura na brežuljku Celiju, prisjetili smo se sa zahvalnošću zajedničke baštine anglikanaca i katolika ukorijenjenoj u poslanju engleskom narodu kojeg je papa Grgur Veliki povjerio svetom Augustinu canterburijskom.
Više od 25 godina vodio se odmjeren i brižljiv međunarodni teološki dijalog u Anglikansko-rimokatoličkom međunarodnom vijeću (ARCIC). Mi potvrđujemo znakove napretka do kojih se došlo u izjavama “ARCIC I.” glede euharistije i shvaćanja ministerija i ređenja, koji su dobili mjerodavan odgovor od oba sudionika dijaloga. “ARCIC II.” došao je do daljnjih izjava o spasenju i Crkvi, shvaćanju Crkve kao zajedništva, i načinu života i vjernosti Kristu kojem mi težimo da bismo ga podijelili. Obje izjave zaslužuju bolje poznavanje. One zahtijevaju raščlambu, razmišljanje i odgovor. Međunarodno vijeće trenutno nastoji poduprijeti međusobno približavanje vlasti u Crkvi. Bez dogovora na tom području nećemo doseći puno vidljivo zajedništvo koje je obveza obojice. Zapreke pomirenju prouzročene ređenjem žena za svećenike i biskupe u nekim (nad)biskupijama Anglikanske Crkve također su postale povećano uočljivima, stvarajući nove prilike. U tom pogledu, moglo bi biti prikladno na ovoj postaji našeg putovanja i dalje se savjetovati kako bi se moglo unaprijediti odnose izmeću anglikanske i katoličke Crkve. Istodobno ohrabrujemo ARCIC da nastavi i produbi naš teološki dijalog, ne samo o temama koje su povezane s našim trenutnim poteškoćama nego o svim drugim područjima gdje je još potrebno doći do zajedničkog dogovora.
Pozvani smo propovijedati Evanđelje, iznoseći ga “bilo da je zgodno, bilo nezgodno” (2 Tim 4,2). U mnogim dijelovima svijeta anglikanci i katolici nastoje zajedno svjedočiti unatoč rastućem sekularizmu, vjerskoj bezvoljnosti i moralnoj pometnji. Bilo kad su u stanju dati zajedničko svjedočanstvo za Evanđelje moraju tako činiti, jer naše podjele zasjenjuju evanđeosku poruku pomirenja i nade. Mi potičemo naše vjernike da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje su im već dostupne, na primjer u Direktoriju za primjenu načela i normi o ekumenizmu (1993.) Katoličke Crkve. Pozivamo ih da se pokaju zbog prošlosti, da mole za milost jedinstva i da se otvore Božjoj snazi koje mijenja i da surađuju svim prikladnim načinima na mjesnoj, nacionalnoj i biskupijskoj razini. Molimo da nadvlada duh dijaloga što bi pridonijelo pomirenju i spriječilo nastanak novih poteškoća. Bilo gdje da djelovanja pokazuju znakove prozelitskog stava ona priječe zajedničko svjedočanstvo i moraju biti uklonjena.
Naš je pogled upravljen prema proslavi 2000. godina otkako je Riječ tijelom postala i nastanila se meću nama (usp. Iv 1,14). To je prigoda da opet navijestimo našu zajedničku vjeru u Boga koji je ljubio svijet tako da je poslao svoga Sina, ne da osudi svijet već da ga po njemu spasi (usp. Iv 3,16-17). Potičemo anglikance i katolike, sa svom njihovom kršćanskom braćom i sestrama, da 2000. godine zajednički mole, slave i svjedoče. Pozivamo ih u duhu poniznosti, prepoznajući da će se vjerodostojno svjedočanstvo dati potpuno samo ako anglikanci i katolici, zajedno sa svom kršćanskom braćom i sestrama, postignu to potpuno, vidljivo jedinstvo koje je u skladu s Kristovom molitvom “da budu jedno… da svijet vjeruje” (Iv 17,21).