Zadar, (IKA) – Pogrebni obred don Eugena Kontića na Gradskom groblju u Zadru i misu zadušnicu u katedrali Sv. Stošije predvodio je u utorak 27. lipnja zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. U posljednjem ispraćaju don Eugena, najstarijeg zadarskog svećenika, koji je preminuo u nedjelju 25. lipnja u 97. godini života i 71. godini svećeništva sudjelovalo je, uz rodbinu i župljane kojima je služio, brojno zadarsko svećenstvo i sestre milosrdnice koje su ga u posljednjim starosnim godinama brižno njegovale.

Nadbiskup Prenđa ispratio je don Eugena na Gradskom groblju mislima o starcu svećeniku, obdarenog dugim životom i svećeniku patniku, obilježenog Kristovim križem. Nadbiskup je govorio o Kristovom izabranju svećenika i njegovom poslanju u Crkvi, a određuje ga razvoj i pastoral otajstva Crkve. “Samo ređenje – posvećenje svećenika nije cilj samome sebi. Svećenik nije svećenik sebi za utjehu. On je za druge. Njegovo ministerijalno svećeništvo u tijesnoj je vezi prema krsnom svećeništvu vjernika. To poslanje očituje se u stvarnosti naviještanjem Evanđelja, u proročkoj službi, slavljenju i dijeljenju sakramenata i pastirskom vođenju zajednica. Tim očima Crkve gledamo na pokojnog brata don Eugena”, istaknuo je mons. Prenđa, poželjevši da ga Veliki svećenik nagradi za sve darovano u Crkvi zadarskoj i uvede u svoje neprolazno zajedništvo. Nadbiskup je zahvalio Gospodinu za don Eugenovo svećeničko svjedočenje i brojna učinjena dobročinstva, rekavši da se taj izabrani pastir za Crkvu u hrvatskom narodu među nama trudio i među nama trpio za Crkvu i Krista.

Don Eugen je rođen u Velom Ižu 1910. g., a za svećenika je zaređen u Šibeniku 1935. g. Jedan je od 200 svećenika glagoljaša koji su potekli iz župe Veli Iž, a mladu misu 1935. služio je na otvorenom, jer župna otočka crkva nije mogla primiti 1800 ljudi koji su došli uveličati njegovo mladomisničko slavlje. Služio je u sljedećim župama Zadarske nadbiskupije: Islam Latinski, Murvica, Zaton, Neviđane, sv. Šime u Zadru, Seline, Starigrad-Paklenica, Banj, Ždrelac, Dobropoljana i Ugljan. God. 1976. službovao je u Nadbiskupskom ordinarijatu. Umirovljeničke dane živio je u Svećeničkom domu u Zadru gdje je i preminuo. Od 1947. do 1951. bio je u zatvoru u Novoj Gradiški osuđen od komunističkog režima kao državni neprijatelj u montiranom procesu. Novčanu odštetu koju je dobio za robiju darovao je župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u rodnom Velom Ižu: za fasadu, novi kameni oltar, krstionicu i ambon. U ime njegove rodne župe od don Eugena se prigodnim riječima oprostio Livio Marijan. Opisao ga je kao nepokolebljivog, vjernog, čvrstog i lucidnog čovjeka, sa smislom za humorom. Upitan jednom zašto su ga komunisti uhitili, odgovorio je: “Bio sam revolucionar, kao i svi Ižani. Oni s one, a ja s ove, Božje strane”.

U ime 12 župa u kojima je služio od don Eugena se oprostio prof. Ive Livljanić koji je govorio i kao član Hrvatskog društva političkih zatvorenika kojem je pripadao i pokojnik. “Bio je jedan od tisuća hrvatskih domoljuba koji su nedužni robijali jer nisu skrivali svoje nacionalne i vjerske osjećaje. Oprostio je svojim progoniteljima kao svećenik i čovjek duboko prožet vjerom”, rekao je prof. Livljanić, opisujući don Eugena kao revnog svećenika, dostojanstvenog u ophođenju, čvrstih vjerskih, moralnih i domoljubnih načela. I Livljanić i Marijan su, poput mons. Prenđe, govorili o don Eugenu kao predanom pastoralnom radniku, postojanom u vjeri i svećeničkom pozivu te požrtvovnom darivatelju duhovne pomoći svima koje mu je Providnost stavila na životni put.