Imotski, (IKA) – Provincijal fra Joško Kodžoman predvodio je u utorak 11. rujna u crkvi Sv. Franje u Imotskom misu zadušnicu za fra Ivana Jukića, redovnika i svećenika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, koji je nakon kratke i teške bolesti preminuo u KBC Firule u Splitu u nedjelju 9. rujna, u 72. godini života, 54. redovništva i 45. svećeništva. Na misi se okupilo 95 braće franjevaca i svećenika, brojne redovnice i bogoslovi, njegova rodbina, župljani župa Prgomet-Labin, Grab, Vrgorac i Staševica, te brojni vjernici iz Makarske, Podbablja, Proložca i posebno iz njegova rodnog Slivna. Pjevanje je predvodio župni zbor Imotskog pod ravnanjem Anđelka Nikolića Đele, a uz orgulje bila je s. Sofija Vuković.
Na početku mise provincijal je napomenuo da je to za njegova provincijalstva trideset i drugi oproštaj od člana Provincije, a istodobno su zaređena šesnaestorica novih svećenika. To je statistika nad kojom se trebamo zamisliti jer ona pokazuje stvarnost našega stanja i postavlja pitanje kako na ovaj način u budućnost? Danas se opraštamo od pok. fra Ivana i zahvaljujemo Bogu za dar njegova franjevaštva i svećeništva, za sve darove koje nam je Bog po njemu udijelio. I dok molimo za pok. fra Ivana, molimo i za nova duhovna zvanja koja se rađaju iz molitve, zaključio je Kodžoman.U homiliji je ukratko predstavio život i djelovanje fra Ivana Jukića, rođenoga 24. lipnja 1947. u Slivnu od oca Petra i majke Ive r. Kustura. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju a Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji, tada afiliranom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete fra Ivan je položio 17. rujna 1971. godine na La Verni u Italiji. Red đakonata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u Imotskom. Provincija mu, kao mladomisniku, omogućuje jednogodišnji boravak u Parizu, kako bi se što bolje pripravio za misionarsku službu. Godine 1975. odlazi u Zair kao misionar. Vrativši se nakon godinu dana zbog bolesti u Hrvatsku fra Ivan je preuzeo župe Labin i Prgomet, gdje je ostao dvije godine. Uslijed iznenadne tragične smrti u prometu trojice franjevaca naše Provincije, među njima fra Bernarda Medvida, župnika župe Grab, fra Ivan je imenovan njegovim nasljednikom 1979. godine, 1991. godine odlazi na novu službu za župnika u Vrgorac, a godine 2003. preuzima župu Staševica. U tom su se razdoblju njegova života počele pojavljivati ozbiljnije zdravstvene tegobe, te je, nakon samo godinu dana, na vlastitu molbu razriješen službe i poslan u Makarsku za ispovjednika. Iz Makarske je fra Ivan, sve do 2014. godine, pastoralno pomagao u župi Podbablje a zatim i u župi Proložac.
Provincijal je istaknuo da je fra Ivan imao iskrene prijatelje koji nisu, ne mogu i ne žele zaboraviti njegova dobročinstva. Njegova neskrivena domoljubna nastojanja istaknula su se u vrijeme Domovinskog rata. Zbog sveukupnog doprinosa na promicanju kulturnih, socijalnih i drugih vidova društvenog života, fra Ivanu je godine 2003. grad Vrgorac dodijelio osobnu nagradu, a godinu zatim i Splitsko-dalmatinska županija. Iz obrazloženja tih nagrada vidljivo je da je fra Ivanu bilo na srcu uvijek dobro ljudi s kojima je živio a na poseban način dobro hrvatskih branitelja na koje je bio ponosan, koje je posjećivao, koje je pomagao i za koje je slavio mise. Mnogim odraslima pomogao je da razume i prihvate vjeru, nije bio slijep za društvene probleme, poput epidemije ovisnosti naših mladih, na što je upozoravao jer ga je to boljelo ili za nezavidno stanje siromašnih i posebno starijih osoba. Jako je puno radio na obnovi i uređenju crkvenih objekata i očuvanju sveukupne kulturne baštine, te se pritom obraćao svima za koje je vjerovao da mogu pomoći. Fra Ivan je u svojoj ljudskoj prostodušnosti bio svjestan svog svećeničkog zvanja i poslanja, svjestan svoje uloge da živi bliskost s običnim malim ljudima, da im pomaže, da se s njima raduje i tuguje, da ih predvodi sigurnim stazama, da s njima i od njih uči, zaključio je provincijal.
Izraze sućuti nadbiskupa Barišića pročitao je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Don Nedjeljko Ante Ančić. Uime kolega od fra Ivana oprostio se fra Jakov Udovičić,
a na kraju i makarski gvardijan fra Ante Čovo te imotski samostanski vikar fa Zoran Kutleša.
Sprovodne obrede zatim je na groblju Gospe od Anđela u Imotskom prevodio gvardijan fra Kristian Stipanović.