Split, (IKA) – U franjevačkoj crkvi Presvetog Otkupitelja na splitskom Trsteniku u subotu 24. listopada misu zadušnicu za fra Vicka Kapitanovića, OFM, člana splitske franjevačke provincije, koji je preminuo u četvrtak, 22. listopada u 72. godini života, 56. redovništva i 48. svećeništva predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji sa šibenskim biskupom Antom Ivasom, provincijalom splitske franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, trsteničkim gvardijanom fra Petrom Milanovićem-Trapom, dekanom splitskog KBF-a fra Anđelkom Domazetom te brojnim drugim svećenicima.
Sprovodne obrede na splitskom groblju Lovrinac za pokojnog fra Vicka predvodio je gvardijan fra Petar, a na oproštaju se okupilo oko 140 franjevaca i ostalih svećenika, rodbina, mnogobrojni vjernici, redovnice, župljani iz rodnog Ogorja te pokojnikovi prijatelji. Pjesmu je predvodio zbor franjevačkih bogoslova pod ravnanjem fra Frane Bosnića.
U propovijedi nadbiskup je istaknuo kako su i Pavlove riječi i riječi iz evanđelja dodirnule fra Vicka, koji je studirao teologiju i povijest, i rasvjetljivao tu našu povijest u svjetlu svetopisamskih riječi ne samo kao profesor nego i kao čovjek jer nije sužavao prostor drugome, cijenio je redovnice i nikoga nije omalovažavao. Fra Vicko nije pisao samo članke o povijesti nego je svojim životom svjedočio povijest spasenja, pobjedu života nad smrću te kao osoba Bogu posvećena svjedočio je mirotvorstvo i blagost, zaključio je nadbiskup Barišić.
Provincijal fra Joško Kodžoman istaknuo je: “Danas se rastajemo od čovjeka, koji je bio do kraja posvećen svom zvanju profesora povijesti i koji kao takav, prema mom mišljenju, zaslužuje da se u njegovu čast u skoroj budućnosti organizira znanstveni skup, na kojem bi se na ozbiljan i nepristran način upoznali duhovni i znanstveni dometi života i djela pokojnog fra Vicka. Bio bi to najbolji način da se, kao Provincija, čiji je bio član, kao Crkva koju je svojim znanstvenim radom zadužio, kao znanstvena zajednica, koju je promovirao u domovini i svijetu, odužimo našem fra Vicku.”
Fra Vicko Kapitanović rođen je 12. lipnja 1944. u župi Ogorje, Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju i Zagrebu a u Franjevački novicijat na Visovcu stupio je 9. srpnja 1960. Svečane redovničke zavjete položio je 25. ožujka 1966. pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj od 1964. do 1968. godine. Za svećenika je zaređen u Splitu 1968. godine po rukama biskupa Ive Gugića. S teološkim studijem fra Vicko je nastavio na Papinskom ateneju “Antonianum” u Rimu, gdje je 1969. postigao licencijat iz teologije. Nakon toga upisao je studij crkvene povijesti na sveučilištu “Gregoriana” u Rimu i studij arhivistike (Archivum Secretum Vaticanum) 1969./70., te studij diplomatike i paleografije (Scuola Vaticana di paleografia e diplomatica) (1969./70; 1970./71.) u Vatikanu. Arhivistiku je diplomirao 1970., a diplomatiku i paleografiju 1972. Nakon toga dvije godine je predavao povijest na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, u šk. godinama od 1972. do 1974. Doktorski je rad obranio 1977. u Rimu. Od ljetnog semestra akademske godine 1977./78. fra Vicko predaje na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj opću i nacionalnu povijest Crkve i povijest Provincije Presvetog Otkupitelja. U svojoj dugoj nastavničkoj karijeri, fra Vicko je predavao i druge predmete: povijest teologije, kršćansku arheologiju, franjevaštvo, patrologiju, povijest umjetnosti, povijest religija i metodologiju. Uz to je obavljao službe voditelja samostanske i učilišne biblioteke u Makarskoj, te službe rektora Bogoslovije, definitora Provincije, generalnog vizitatora slovenske Franjevačke provincije sv. Križa, provincijskog predstojnika studija i službu vikara Provincije. Od 1982. fra Vicko je bio provincijski arhivar i bibliotekar, te određeno vrijeme i urednik časopisa Služba Božja. Bio je profesor gost na “Antonianumu” od 1987. do 1992. godine.
Ujedinjenjem dviju Teologija i stvaranjem KBF-a, kao nove sastavnice Sveučilišta u Splitu, od 1999. do svoga umirovljenja 2009. godine, fra Vicko predaje na KBF-u. Usto je od 1995. aktivan i kao vanjski suradnik Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Nastupao je nebrojeno puta na različitim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Pisao je za brojne domaće i inozemne časopise, napisao je pozamašan broj knjiga, knjižica, znanstvenih članaka, rasprava, ocjena i prikaza. Solun, Krakov, Budimpešta, Heidelberg, Rim, Paris-Sorbonna, Kairo, Aleksandrija neka su od brojnih svjetskih odredišta koja nam mogu pomoći u stvaranju slike o razmjerima i učestalosti fra Vickove prisutnosti u svijetu znanosti, kao priznatog stručnjaka za crkvenu i civilnu povijest. Kao takav, fra Vicko je primio brojna priznanja i odlikovanja. U prigodi fra Vickova umirovljenja godine 2009. Sveučilište u Splitu mu je dodijelilo Plaketu za izvanredan doprinos razvoju samog Sveučilišta a dvije godine kasnije stigla mu je i nagrada za životno djelo od strane Splitsko-dalmatinske županije.
Fra Vicko je uza sve svoje nastavničke obaveze i česta gostovanja, bilo na znanstvenim skupovima, bilo na drugim kulturnim događanjima, bio spreman preuzeti i brojne provincijske službe, na čemu mu i kao provincijal iskreno zahvaljujem, rekao je provincijal. Fra Vicku su na srcu bile posebno naše samostanske knjižnice, jer je jako dobro znao procijeniti vrijednost njihovih knjižnih fondova, inventara i svega što se stoljećima u njima sabiralo i ljubomorno čuvalo. Kao izraz njegove brige nastala je i njegova vrijedna knjiga Rukopisne i knjižne baštine Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj, koja je, zahvaljujući njegovu znanstvenom pristupu, prvi put svekolikoj javnosti otkrila dragocjeno kulturno blago, koje ima nemjerljivu vrijednost za povijest hrvatske pisane riječi i uopće kulturnu povijest hrvatskog naroda. Nije slučajno da je upravo fra Vicku povjeren zahtjevni posao priređivanja kritičkog dokumentiranog životopisa sluge Božjeg dobrog oca fra Ante Antića, za potrebe nastavka procesa njegova proglašenja blaženim i svetim. Zahvaljujem fra Vicku na divnom svjedočanstvu, ljudske i vjerničke hrabrosti i ustrajnosti, kao i na svemu što je učinio a što je bilo dobro za našu Zajednicu, za naš hrvatski narod, za Crkvu katoličku, zaključio je provincijal.
Od pokojnog fra Vicka oprostili su se i fra Jure Brkan, fra Stipe Bešlić, Josip Vrandečić i fra Petar Milanović Trapo, objavljeno je na mrežnoj stranici splitskih franjevaca.