Mostar, (IKA) – Fra Vladimir Kozina, član Hercegovačke franjevačke provincije, preminuo je u srijedu 14. kolovoza u hospiciju Betanija u Čapljini nakon duge i teške bolesti, opremljen svetim sakramentima, u 76. godini života, 54. godini redovništva i 48. godini svećeništva.
Misu zadušnicu u crkvi Sv. Ante na Humcu 16. kolovoza uz koncelebraciju šezdesetak svećenika, brojnu rodbinu i mnoštvo vjernika iz župa u kojima je fra Vladimir živio i djelovao, predvodio je provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Miljneko Šteko. Riječi zahvale pok. fra Vladimiru izrekli su uime Radišićina Ivan Luburić-Ković i Tanja Medić, a uime Osnovne škole Klobuk ravnatelj Alfred Petrović. Humački gvardijan fra Velimir Mandić iznio je fra Vladimirov životopis i graditeljsku djelatnost te zahvalio svima koji su pokojniku pomagali dok se liječio. Nakon mise zadušnice tijelo pokojnika položeno je u fratarsku grobnicu na Novom groblju na Humcu uz pjesmu “Kraljice neba”.
Fra Vladimir rođen je 18. ožujka 1938. u brojnoj obitelji Marka i Jake r. Luburić na Ligatu u Hrašljanima, župa Humac. Franjevačko habit obukao je u Kraljevoj Sutjesci 14. srpnja 1958. Filozofsko-teološki studij završavao je u Visokom, Sarajevu i Ljubljani od 1961. do 1967. Doživotne zavjete položio je na Humcu 17. srpnja 1964. Vrhbosanski nadbiskup dr. Marko Alaupović zaredio ga je u Sarajevu za đakona 4. travnja 1965., a za svećenika 2. svibnja 1965.
Fra Vladimir obnašao je mnoge službe u svojoj Provinciji i mjesnoj Crkvi. Kao mladomisnik pomagao je preko ljeta 1965. u Grudama, a kao duhovni pomoćnik prvo je bio kratko u Mostaru (rujan-listopad 1966.), potom u Međugorju od 1966. do 1970., Čapljini od 1982. do 1988. Župničku je službu obnašao u Bukovici od 1970. do 1980., u Gorici-Sovićima od 1988. do 1991. i Klobuku od 1991. do 2000. Službu gvardijana obnašao je u samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru od 1980. do 1982. U svom matičnom samostanu sv. Ante na Humcu živio je i djelovao od 2000. godine.
Fra Vladimir je prije svega bio fratar i svećenik molitve, reda i rada. Puku će ostati u sjećanju po svojim gromoglasnim i sadržajnim propovijedima. Rado je propovijedao i vodio misije po mnogim župama. Volio je i vodio brojne građevinske djelatosti. U svim župama u kojima je djelovao obnavljao je ili podizao nove crkve, župne kuće, groblja, kapelice… Sa župnikom fra Radovanom Petrovićem sudjelovao je u gradnji župne crkve u Međugorju. U župi Bukovica obnovio je župni stan, te izgradio nove crkve u Bukovici i Brišniku i vjeronaučnu dvoranu u Brišniku. U župi Gorica-Sovići temeljito je obnovio stari župni stan. U župi Klobuk obnovio je župni stan i ogradio crkveno dvorište. U Klobuku je izgradio novu osnovnu školu i sagradio spomenik poginulim Klobučanima u II. svjetskom i Domovinskom ratu. Na Humcu je sudjelovao u obnovi stare crkve, gradnji lapidarija, uređenju samostanskog klaustra te muzeja u starom samostanu. U Cernu je ogradio crkveno dvorište kamenim zidom. U Radišićima je uredio groblje na Krvnici i ogradio ga kamenim zidom. Ispred groblja izgradio je mrtvačnicu, veliko parkiralište i proširio cestu do groblja. U istočnom dijelu istog selu ogradio je kamenim zidom Novo groblje sv. Ivana. Rado se javljao prilozima u Našim ognjištima, Kršnom zavičaju i Glasu Koncila, a 1980. izdao je monografiju župe Bukovica.

.