Međugorje, (IKA/KTA) – Međugorski župnik fra Petar Vlašić pokopan je 9. studenoga u Međugorju u franjevačku grobnicu na groblju Kovačica, u blizini međugorske crkve Sv. Jakova. Fra Petar umro je 8. studenoga, opremljen svetim sakramentima, u 75. godini života, 51. godini redovništva i 47. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika, gvardijana i definitora. U Međugorju je boravio od 1999. godine, a službu župnika obavljao je od kolovoza 2007. do svoje smrti. Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u župnoj crkvi. Misu zadušnicu predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić u koncelebraciji s fra Ivanom Sesarom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije, fra Rozom Brkićem, generalnim definitorom provincije, fra Marinkom Šakotom, župnim upraviteljem i još oko 180 svećenika. Biskup Perić izrazio je sućut provinciji, međugorskoj i rodnoj župi sv. Stjepana, Gorica-Sovići te obitelji i rodbini. Zahvalio je fra Petru na 47 godina svećeničkog služenja i rada na deset župa u biskupiji. U propovijedi je provincijal Sesar istaknuo da je iz fra Petrova krhkog tijela zračila istinska pobožnost i franjevačka jednostavnost. Gdjegod je djelovao, ostavljao je svijetao trag, što svjedoči i činjenica da ga se vjernici na župama na kojima je djelovao uvijek rado i sa zahvalnošću sjećaju. “Hvala ti za tvojih 47 godina svećeništva u ovoj zemlji Hercegovoj, za služenje Bogu i narodu, Gospi i tolikim hodočasnicima koji su dolazili, koji su te voljeli i rado susretali”, zaključio je provincijal.
Na kraju mise od fra Petra se oprostio fra Marinko Šakota, iznijevši njegov životopis i zahvalivši mu na bratskom životu i primjeru strpljivosti u bolesti. Uime rodne župe od pokojnika se oprostio fra Željko Grubišić, župnik u Gorici-Sovićima, istaknuvši da je fra Petar rado dolazio i bio prepoznatljiv po svom smijehu i srdačnosti. Uime fra Petrovih kolega, fra Marinko Leko, župnik u Rakitnu, prisjetio se zajedničkih trenutaka i početaka, zahvalio kolegi na ljudskosti, prijateljstvu i jakom svjedočanstvu svećeničkog i fratarskog života koje je fra Petar živio na svoj jednostavan ali upečatljiv i izvoran način.
Nakon mise krenula je procesija u kojoj su međugorski svećenici nosili lijes, protegnuvši se od crkve do groblja, spojivši tako mjesto molitve i rada s posljednjim počivalištem na zemlji.