Istina je prava novost.

Pokop mons. Danijela Labaša

Bio je tih, skroman, samozatajan, iskren, srdačan, gotovo uvijek sa smiješkom na licu, ali i stabilan, uporan i dosljedan u vjerničkom i svećeničkom životu i služenju u otvorenosti prema svakome čovjeku

Lobor, (IKA) – Sprovodnu misu i obrede za mons. Danijela Labaša, kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog i arhiđakona Karlovačko-goričkog arhiđakonata, koji je 25. lipnja umro u Kliničkoj bolnici “Sestre milosrdnice” u 73. godini života i 46. godini svećeništva, predvodio je u subotu 28. lipnja u župnoj crkvi Sv. Ane u Loboru zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu sa zagrebačkim pomoćnim biskupom dr. Ivanom Šaškom te šezdesetak biskupijskih i redovničkih svećenika, izvještava Glas Koncila. Na misi, koja je bila vrlo dirljivi i pravi vjernički oproštaj, bile su uz domaće vjernike i brojne redovnice različitih družbi, brojni vjernici iz zagrebačkih župa sv. Blaža i sv. Marije, u kojima je djelovao te pjevači iz župe sv. Blaža.
Kardinal Bozanić zahvalio je Bogu i pokojniku za njegovo služenje, ističući njegovu vjeru koju je potvrdio i u svojoj oporuci, pozivajući sve da se ne žaloste zbog njegova odlaska jer slijedi novi susret u Božjoj vječnosti. Umjesto homilije prigodnim riječima uime Prvostolnog kaptola zagrebačkog oprostio se kanonik Mijo Gorski, koji je iznijevši faktografske podatke iz njegove biografije, rekao da je mons. Labaš kao čovjek i svećenik ostavio za sobom bogato služenje ljudima koje je neizmjerno volio i rado im služio. Bio je tih, skroman, samozatajan, iskren, srdačan, gotovo uvijek sa smiješkom na licu, ali i stabilan, uporan i dosljedan u vjerničkom i svećeničkom životu i služenju u otvorenosti prema svakome čovjeku. Bio je čovjek duboko ukorijenjen u vjeri, u Kristu, čovjek molitve i rada.
Na kraju mise oproštajno slovo izrekao je župnik župe sv. Blaža Zvonimir Sekelj, koji je uz ostalo istaknuo da je mons. Labaš kao pastoralac bio smireni ali uporni tražitelj novih metoda pastoralnoga djelovanja u duhu II. vatikanskog koncila. Inicirao je na razini grada Zagreba zajedničke zaručničke tečajeve kao pripravu za sklapanje crkvenoga braka, bio je u župi i nadbiskupiji promotor obiteljskog pastorala te nije bilo važnije crkvene ili pastoralne akcije na razini nadbiskupije ili čitave Crkve u Hrvatskoj u kojoj ne bi sudjelovao i dao svoj vrijedan doprinos. Pripremio je i osnivanje nove župe sv. Kvirina na Pantovčaku, a tijesno je surađivao i s Kršćanskom sadašnjošću te je u podrumu ispod župne crkve uredio prostorije za tiskaru i druge potrebe.
Uime rodnoga sela Staroga Golubovca govorila je djevojka Marija Labaš, ističući privrženost mons. Labaša rodnom kraju, susretljivosti prema svakom sumještaninu te je uime sumještana obećala da će ostvariti naum mons. Labaša da njihovo mjesto dobije sakralni znak.
U veličanstvenom ophodu od župne crkve Sv. Ane do mjesnog groblja u kojem su sudjelovali veoma brojni vjernici i domaća limena glazba, tijelo mons. Labaša prevezeno je na mjesno groblje do groba u kojem počivaju njegovi roditelji. Nad otvorenim grobom završne molitve predmolio je kardinal Bozanić, a riječi oproštaja uputio je domaći loborski župnik Ivan Mikec, koji je pozvao domaće vjernike da izmole drugo svećeničko zvanje koje će nastaviti djelo i služenje mons. Labaša. U grob je položen uz zvuke Lijepe naše, a svi nazočni oprostili su se osim molitvom i prigodnim pjesmama.