Padova, (IKA) – Misu zadušnicu za fra Enza Paola Poiana u bazilici Sv. Antuna Padovanskog u Padovi u četvrtak 18. kolovoza predvodio je Papin izaslanik nadbiskup Giovanni Tonucci. U koncelebraciji bili su padovanski biskup Padove Claudio Cipolla s umirovljenim biskupom Antoniom Mattiazzom, nadbiskup Gorizije Carlo Alberto Radaelli i umirovljeni nadbiskup Dino De Antoni, nadbiskup Trevisa Gianfranco Agostino Gardin, predsjednik Papinske crkvene akademije apostolski nuncij Giampiero Gloder, umirovljeni djelitelj milostinje Njegove Svetosti nadbiskup Oscar Rizzato, provincijal Padovanske provincije sv. Antuna Padovanskoga franjevaca konventualaca fra Giovanni Voltan, te još oko 200 svećenika.
Misi zadušnici je uz obitelj o. Poiana nazočilo oko dvije tisuće vjernika, kao i predstavnika pokrajinskih vlasti, te vlasti više gradova, među kojima i padovanski gradonačelnik Massimo Bitonci.
U propovijedi provincijal fra Voltan istaknuo je kako prerana smrt fra Enza “dovodi do biti naših života: mi smo prolaznost, a ako postoji vjera u Uskrsloga Isusa, ona nadvisuje očaj. U ovom trenutku tuge oslanjamo se na tebe, Gospodine Isuse, ti koji si pobijedio smrt i dao nam vječni život. Samo to nam pomaže naći mir da nađemo osvijetljeno lice našeg brata fra Enza.” Osvrćući se na misno evanđelje, naglasio je kako je pokojnik poput Petra kojeg je Gospodin upitao “Voliš li me?” odgovorio “Da, Gospodine, ti znaš da te volim”. Tu je počeo i odnos Isusa i fra Enza, “radost poziva slijediti Isusa promijenio je njegov život, a odnos između njega i Isusa razvijao se svakoga dana”. U tom je kontekstu podsjetio kako je fra Enzo isticao, da je kao dječak želio postati svećenik, no prekida put prema duhovnom zvanju u biskupskom sjemeništu i počinje raditi. Kada je biskup Gorizije postao Antonio Vitale Bommarco on ga šalje u samostan franjevaca konventualaca kako bi se pripremio za upis na teologiju u biskupskom sjemeništu. Ali tada se mladi Enzo zaljubljuje u franjevački život i bez ustručavanja pita nadbiskupa da bi tako nastavio slijediti Gospodina.
Nadalje je kratko podsjetio na službe koje je obavljao, a posebno posljednju, rektora bazilike Sv. Antuna od 2005. godine. Istaknuo je kako rektor treba biti sposoban, vođen mudrošću i ljubavlju za bratski život u zajednici s više od pedesetorice redovnika.
Kao dobar franjevac i vjerni sin Crkve, fra Enzo je volio Papu i njegova povjerenika za baziliku. S franjevačkom radosti pristupao je svima, bio to biskup, kardinal, predstavnik civilne vlasti, starija osoba, siromah, hodočasnik. Bio je iskren u komunikaciji, ono što je osjećao morao je reći. Nemoguće je bilo ne voljeti ga, nemoguće je ne sjetiti se susreta s njim, rekao je fra Voltan, te podsjetio kako je ljubav fra Enza prema Padovi i njezinim građanima, prema hodočasnicima, a napose prema sv. Antunu bila velika. Gledajući one koji su s molbama dolazili svecu, znao je govoriti da je sv. Antun živ, jer Gospodin dopušta da dragi svetac učiniti mnoge milosti i čuda, utješiti dušu i tijelo tolike braće koja su u potrebi. Svatko od nas nosi u svom srcu uspomene na lijepe susrete s o. Enzom i blagoslivlja Gospodina za taj dar, rekao je, a propovijed je zaključio riječima “sa sv. Antunom ostani s nama, ne zaboravi nas!”
Nakon mise, pogrebna povorka se od bazilike Sv. Antuna središtem Padove uputila do Arcella, gdje je lijes položen u grobnicu franjevaca konventualaca.
Lijes s tijelom rektora Poiana bio je izložen u kapitularnoj dvorani u klaustru magnolija padovanskoga samostana, te je mnoštvo vjernika došlo pomoliti se u srijedu popodne, te u četvrtak od ranih jutarnjih sati. Na dan pokopa u Padovi je bio proglašen Dan žalosti, zastave su bile spuštene na pola koplja, a organizatori manifestacija u gradu bili su zamoljeni da u vrijeme pogreba iste prekinu.
O. Poiana rođen je u Mariano Corona del Friuli 17. siječnja 1959. godine. U Red franjevaca konventualaca ulazi 1983. Prvo je boravio u Trevisu, a potom u samostanu uz baziliku u Padovi gdje je završio novicijat, te prve zavjete položio 6. rujna 1986. U Padovi je studirao filozofiju i teologiju. Svečane zavjete položio je 17. studenoga 1990. a za svećenika ga je u katedrali u Goriziji 7. prosinca 1991. zaredio nadbiskup Antonio Vitale Bommarco.
U rimskoj župi sv. Marka, ev. obnašao je službu vikara, a od 1997. do 2005. godine bio je župnik župe sv. Franje u Trstu. Rektorom padovanske bazilike imenovan je 2005. godine, te je tu službu obnašao do smrti.
Radi pastoralne skrbi 5. lipnja 2009. imenovan je počasnim kapelanom Suverenog malteškog reda priorata Lombardije i Venecije. Također je radio na razvijanju odnosa s Rumunjskom grkokatoličkom Crkvom, zbog čega mu je nadbiskup nadbiskupije Alba Iulia i Faragas kardinal Lucian Muresan 14. ožujka 2013. dodijelio prsni križ, a kasnije je uzdignut na rang arhimandrita.
O. Enzo Paolo Poiana ostat će u sjećanju po velikoj ljudskosti, i blizini svima, a posebno jednostavnim ljudima. Odlikovao se i velikom ljubavlju prema Svecu čije je relikvije pratio u Indiju, Šri Lanku, Ukrajinu i SAD. U vrijeme njegova upravljanja bazilikom, obnovljena je i kapela u kojoj se nalazi grob sv. Antuna, te su u veljači 2010. bili izloženi ostaci svečeva tijela, što je u Padovu privuklo više od dvjesto tisuća hodočasnika.
O. Poiana se za vrijeme svoje službe susretao i s hrvatskim hodočasnicima. Tako je 21. travnja 2012. godine, o proslavi 50 godina izlaženja Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga sudjelovao u koncelebraciji euharistijskog slavlja.