Preuzvišeni gospodine biskupe, poštovana braćo svećenici, draga rodbino pokojne s. Imakulate, drage sestre redovnice i svi ovdje nazočni!

Okupili smo se kako bismo u zahvalnosti ispratili na vječni počinak našu dragu s. Imakulatu Malinku, koju je Gospodin pozvao k sebi, u radost vječnog života. Njezin je plodan i dug životni vijek započeo u Novoj Gradiški 1935. godine. Na krštenju je dobila ime Bernardica, a što ju je cijeli život podsjećalo na ukazanja Blažene Djevice u Lurdu, te nadahnjivalo u pobožnosti prema Nebeskoj Majci. U obitelji je primila duboki temelj kršćanskog života, koji je izrastao u radikalan odgovor na Božju ljubav u redovničkom zvanju. Ono se rađalo, raslo i razvijalo u nesklonim vremenima za Crkvu i redovništvo. No, unatoč svemu, ipak se toliko mladih duša poput nje i u tom vremenu znalo opredijeliti za Krista.

Bernardičin redovnički život sav je vezan uz mjesec kolovoz. U samostan sestara Naše Gospe u Zagrebu je ušla 25. kolovoza 1951. godine. Prve redovničke zavjete položila je 24. kolovoza 1958., a doživotne na isti datum 1964. godine. Preminula je 23. kolovoza ove godine, samo dan uoči 61. obljetnice prvih i 55 godina nakon doživotnih zavjeta.

Kao mlada redovnica studirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 1960. – 1965. godine a od 1965. do 1967. djelovala je kao orguljašica i dirigentica u župi sv. Blaža u Zagrebu.

U Njemačkoj se pri Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Regensburgu usavršavala u sakralnoj glazbi. Sve do 1999. djelovala je s. Imakulata, tijekom trideset i jedne godine, kao profesorica pri Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković” Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1963. redovito je priređivala samostalne orguljaške koncerte u zemlji i inozemstvu. Uz suradnju Željka Petrača osnovala je godine 1972. ansambl Collegium pro musica sacra. Kao umjetnička voditeljica s Collegiumom je ostvarila više od tisuću nastupa u Domovini i inozemstvu. Na poziv mons. Vladimira Stankovića sudjelovala je u apostolatu inozemne pastve Crkve u Hrvata zajedno sa s. Cecilijom Pleša.

S. Imakulata autorica je više znanstvenih i stručnih radova te priređivačica priručnika za glazbeni odgoj u redovničkim novicijatima (Zagreb, 1980.). Neki njezini radovi govore o duhovnosti časnoga sluge Božjega oca Ante Antića. Naime, godine provedene u duhovnoj školi našega kandidata za oltar bile su za nju blagoslovljene rastom u vjeri, ufanju i ljubavi.

U našoj redovničkoj zajednici s. Imakulata je najveći dio aktivnog života provela u samostanu u Primorskoj. Ulaskom u mirovinu od 1999. do 2005. bila je u Živogošću, a od 2005. do kraja života boravila je u zajednici na Bukovačkoj. U sve tri spomenute kuće bila je po jedan mandat kućna poglavarica, a obnašala je i službu vrhovne savjetnice i odgojiteljice juniorki te imala brigu za glazbeni odgoj u Novicijatu.

Uz sve svoje obveze marno je njegovala duhovni život. Nastojala je prepoznavati Božji govor u svojemu životu i odgovarati na Njegove pozive. S. Imakulata ustrajno je ostvarivala ono što je smatrala da je dobro za nju, redovništvo i Crkvu, u Domovini i u dijaspori. Svojim glazbeno–umjetničkim te pedagoškim darom i marom ostavila je prepoznatljiv trag, osobito na mlađim naraštajima.

Zahvalna srca danas ispraćamo posmrtne ostatke naše drage s. Imakulate s čvrstom vjerom da su u blaženom gledanju Božjega lica i u jedinstvu s Njim ispunjene sve njezine želje i čežnje. Uvjereni smo da će ona, koja je za zemnog života s ljubavlju pratila događanja u Družbi i Crkvi i u njima aktivno sudjelovala, rado pred Gospodinom moliti za našu sadašnjost i budućnost. Neka s Marijom, majkom naše Družbe i našim Utemeljiteljima, izmoli novi procvat hrvatske grane Gospina stabla!

Izražavam iskrenu sućut svim članovima obitelji naše s. Imakulate: njezinoj sestri Ljubici, nećakinjama, nećacima te njihovim obiteljima. Sestrama u Remetama, na čelu s kućnom poglavaricom s. Julijanom, te s požrtvovnom s. Cecilijom Pleša, zahvaljujem za strpljivu i nesebičnu pomoć koju su pružale s. Imakulati u njezinoj bolesti i danima nemoći. Svojom dobrotom zadužila nas je i Višnja Bešić, njezina liječnica, kao i osoblje Doma „Remete“, gdje je sestra primila potrebnu njegu posljednja dva mjeseca.

Uime Družbe i u svoje osobno ime zahvaljujem s. Imakulati za zajedništvo redovničkog života, za svjedočenje i nasljedovanje Krista siromašnog, čistog i poslušnog.

S. Imakulata, hvala Vam za tolika euharistijska slavlja koja smo zajedno slavile kao i za sve pjesme koje smo uz Vašu pratnju otpjevale! Neka se pjev Vaše duše nastavi u vječnosti s anđelima na nebu! Počivali u miru Božjem!

S. Martina Koprivnjak