Maruševec, (IKA) – Svećenik Varaždinske biskupije Martin Mezak, koji je iznenada preminuo u ponedjeljak 27. veljače u 71. godini života i 45. godini svećeništva, pokopan je u četvrtak 2. ožujka u Maruševcu, mjestu njegove posljednje dugogodišnje župničke službe.
Misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Jurja mč. i sprovodne obrede na mjesnom groblju predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu sa 60-tak okupljenih svećenika i u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i brojnih vjernika, među kojima su bili članovi niza mjesnih udruga, od vatrogasnog društva do Kuburaške udruge Maruševec.
U uvodu mise biskup Mrzljak istaknuo je kako su se okupili na oproštaju od dugogodišnjeg župnika oko odra s njegovim tijelom, ali i oko oltara živoga Isusa Krista u kojeg je i pokojni Martin duboko vjerovao. Nazočne je upoznao s njegovim riječima u oporuci u kojoj stoje zahvale za život i dobročinstva koja je u životu primio, isprike za sve što je učinio krivo i za sve dobro što je propustio učiniti te se predao u ruke milosrdnog Isusa.
U propovijedi se biskup Mrzljak upitao odakle dolazi život, dodavši da se kao vjernici pitaju i dublje: koji je smisao života i što slijedi nakon ovozemaljskog života. Istaknuo je kako je život dar i život nije vlasništvo čovjeka nego Božji dar koji nam je predan na upravljanje i na nama je da si osmislimo naš život i kako ćemo upravljati darom života. Na kraju našeg života Bog će nas pitati kako smo upravljali s darom kojeg nam je dao, rekao je biskup, poručivši kako će naš odgovor biti pokazatelj naše vjere. Kada smo suočeni sa smrću još više razmišljamo o životu i o tome koliko smo živjeli u Božjoj blizini, istaknuo je te dodao da je na poseban način dar Božji poziv na duhovno zvanje koje se u živi u osobitoj Božjoj blizini. Pokojni Martin bio je svjestan dara života i dara svećeništva, rekao je biskup, napomenuvši da kao njegov kolega i prijatelj može posvjedočiti da je hrabro i ponizno živio svoj svećenički poziv. Premda su ga sustigle godine, nije želio pomoć u pastoralu niti u prigodi blagoslova domova jer je isticao da mu je osobito zadovoljstvo pohoditi sve obitelji. Smrt je uvijek iznenađenje i trenutak žalosti zbog oproštaja, ali svaki Bogu posvećeni život ispunjava nas radošću, ponosom i zahvalnošću te smo svjesni da smrt nije odlazak u ništavilo, nego početak novog života u vječnosti, istaknuo je biskup te podsjetio kako su se okupili na samom početku korizme koja vodi prema slavlju Uskrsa i vječnog života.
Oproštajne riječi uputili su dekan Gornjovaraždinskog dekanata i susjedni župnik preč. Valent Posavec, načelnik Općine Maruševec Ivan Šagi, uime generacije vlč. Ivan Vugrinčić te sjemeništarac Timotej Inkret uime župne zajednice.
Dekan Posavec istaknuo je da su se sabrali da bi iskazali ljudsku i kršćansku zahvalnost, poštovanje i počast župniku Mezaku koji je iznenada preminuo tijekom radova u župnom voćnjaku. Istaknuo je kako je bio revan i marljiv svećenik, te iskren i ponizan u svemu što je činio. Načelnik Šagi zahvalio je župniku Mezaku na prijateljstvu i očinskoj brizi te dugogodišnjoj suradnji na ostvarenju općinskih i župnih projekata, vlč. Vugrinčić oprostio se uime brojne generacije i kolega svećenika, a sjemeništarac Inkret prisjetio se brojnih vrlina koje su krasile njihovog pastira.
Martin Mezak rođen je 3. listopada 1946. godine u Gornjoj Batini u župi Belec od oca Antuna i majke Slave, rođ. Štrkalj kao najmlađi od petero braće. Pohađao je gimnaziju i fakultet u Zagrebu. Za svećenika je zaređen na Jurjevo 23. travnja 1972. godine u rodnoj župi Belec. Iste godine imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi Retkovec u Zagrebu, a iduće godine kapelanom u Novoj Gradiški te je na toj službi bio dvije godine. Godine 1975. imenovan je upraviteljem župe Vrhovac kod Ozlja, a 1980. godine upraviteljem župe Ozalj, te je često isticao kako su mu te župe ostale u lijepom sjećanju. Godine 1982. imenovan je upraviteljem župe Maruševec te ga je na toj službi, koju je obnašao 35 godina, zatekla iznenadna smrt. Po dolasku u veliku župu Maruševec, velikom upornošću mladog župnika župa je duhovno rasla i napredovala, izgrađena je nova župna kuća, temeljito je obnovljena crkva, kao i drugi crkveni objekti, pa je tako staru župnu kuću preuredio u pastoralni centar za vjeronauk i Caritas. Posebno se radovao duhovnim zvanjima koja su niknula u župi. Prema župljanima bio je pun ljubavi i razumijevanja te je odgojio niz generacija kao kateheta i duhovnik, podučavajući općeljudskim i kršćanskim vrednotama.
Na kraju oproštaja pročitan je brzojav sućuti Srednje škole i učilišta Adventističke crkve u Maruševcu, a oproštaj je zaključen sprovodnim obredom na mjesnom groblju.