Križevci, (IKA) – Zemni ostaci 13 osoba koje su partizani ubili poslije “oslobođenja” Križevaca pokopani su 2. kolovoza u posebnu grobnicu na gradskom groblju. Poslije tog 6. svibnja 1945., NOO Križevci, koji je osnovala nova vlast, slala je u križevački zatvor razoružane ljude koji su se poslije kapitulacije Njemačke vraćali svojim kućama, kao i križevačke uglednike i civile koji vlasti nisu bili po volji. Bez suđenja su ih zatim odvodili u Župetnicu, šumu oko tri kilometra udaljenu od Križevaca. Ubijeni bez suda i prava na priziv bačeni su u jamu i zatrpani. Pod vodstvom Udruge hrvatski domobran ogranak Križevci a uz pomoć Vlade RH kao i županijskih i mjesnih vlasti u studenome 2007. radilo se na ekshumaciji tog stratišta. Za sada je otkrivena jedna jama u kojoj je bačeno 13 tijela. Oni su prije nego su ubijeni bili mučeni, jer su im kosti polomljene. U idućem razdoblju nastojat će se iskopati i druge jame.
Obrede pokopa tih zemnih ostataka u novu grobnicu na gradskom groblju u Križevcima predvodio je 2. kolovoza generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić u koncelebraciji s još šest domaćih svećenika. Uvodeći u euharistijsko slavlje predvoditelj je istaknuo da stojimo pred tajnom smrti koja je izašla iz mržnje, ali i pred tajnom života koji je očito buknuo iz te smrti. Sama činjenica da nakon 63 godine pokapamo ove smrtne ostatke pokazuje nam da je istina neuništiva i da ona na kraju pobjeđuje. Misna čitanja posebno su odabrana. Nakon što je pročitan tekst iz poslanice Rimljanima s Pavlovom tvrdnjom: “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” te Pavlovim pitanjem: “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?” i uz recitiran psalam povratka “Kad Gospodin vraćaše sužnjeve Sionske bilo nam je kao da snivamo…”, iz Evanđelja po Luki pročitan je izvještaj o Kristovoj smrti i uskrsnuću. U homiliji je mons. Šantić istaknuo kako poslije Kristove smrti nastaje tama “po svoj zemlji”. Ta tama je nastala u ljudima koji su ubijali nevine daleko prije. Nastala je u trenutku kada su u susret s Kristovom Istinom odlučili Istinu uništiti, Krista ubiti. Ta ljudska tama koja nastaje u dubokoj intimnosti čovjeka postaje uzrok tame koja nastaje u svijetu. Krist je i u tom trenutku umiranja Svjetlo, u trenutku opće napuštenosti ljubi čovjeka, ljubi grešnika, obećava razbojniku raj samo zato jer mu se je obratio i zamolio ga za blizinu. Bijeg ubojica s Golgote ništa ne rješava za ljude koji nose tamu u sebi, jer oni ne mogu pobjeći od samih sebe. Upravo zato oni su najveći gubitnici, oni moraju biti predmet našeg sažaljenja. I kada su komunisti, koji se često pokušavaju za svoja zlodjela skrivati iza časnog imena antifašizma, poslije II. svjetskog rata donosili svojim terorom tamu ljudima oko sebe oni su samo činili ono zlo koje su nosili u samima sebi odbacivši vjeru u Boga i smatrajući da imaju pravo na sve i da mogu sve. Danas, dok iskazujemo svetu počast ukopa ovoj trinaestorici ljudi, pozvani smo poput Krista moliti za ubojice “Oče oprosti im jer ne znaju što čine”. Oni su potrebni Božjeg milosrđa. Naša molitva koja se u ovoj misi po Kristu diže nebeskom Ocu znak je našeg opraštanja ubojicama ali ujedno molitva Ocu da za njih – ubojice – Isusova smrt ne bude uzaludna. Oni nose pakao u sebi i danas ako su živi. Krist ih može osloboditi tog pakla, te tame, samo ako su spremni pred njega stati i zamoliti oproštenje. To je najveća pobjeda Krista Gospodina, to je pobjeda Crkve kojoj i mi pripadamo, to je pobjeda ovih mučenika čije zemne ostatke danas pokapamo, poručio je mons. Šantić. Poslije mise s tim hrvatskim mučenicima oprostili su se predsjednik udruge Hrvatski domobran iz Križevaca i iz središnjice u Zagrebu te križevački gradonačelnik i predstavnik županije.