Split, (IKA) – U franjevačkoj crkvi Presvetog Otkupitelja na splitskom Trsteniku misu zadušnicu u četvrtak 11. veljače za pokojnog fra Milu Čirka, člana splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, predslavio je provincijal fra Joško Kodžoman.
Fra Mile Čirko preminuo je u Splitu u ponedjeljak 8. veljače u 76. godini života, 58. redovništva i 49. svećeništva. U misi zadušnici koncelebrirali su gvardijan na Trsteniku fra Petar Milanović Trapo, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Vojne biskupije dr. o. Jakov Mamić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. fra Anđelko Domazet, župnik fra Miline rodne župe Rašeljke don Mijo Klarić te oko stotinu franjevaca i drugih svećenika. Uz brojnu rodbinu na misi se okupilo mnoštvo vjernika, redovnica, franjevačkih bogoslova i postulanata te prijatelja i znanaca. Pjevanje je predvodio Zbor franjevačkih bogoslova pod ravnanjem fra Frane Bosnića i Franjevački muški zbor iz Makarske. Sprovodne obrede prije mise zadušnice na splitskom groblju Lovrinac predvodio je trstenički gvardijan fra Petar Milanović – Trapo.
Od pokojnog fra Mile oprostio se provincijal Kodžoman, istaknuvši kako ga je Gospodin pozvao k sebi, možda i s namjerom da mu prištedi veću patnju i muku, uzrokovanu prije svega teškim križem bolesti. Podsjetio je kako je fra Mile čitavi svoj svećenički i redovnički život posvetio zahtjevnoj i odgovornoj službi očuvanja i unapređenja liturgijskog pjevanja i obogaćenju glazbene kulture u svojoj franjevačkog provinciji. Potom je ukratko upoznao nazočne s fra Milinim životnim putem, s odlukama koje su usmjerile njegov svećenički i redovnički hod prema istaknutom glazbenom stručnjaku, orguljašu, dirigentu, zborovođi, zaljubljeniku u glazbenu umjetnost u najširem smislu te riječi, a napose vrsnom pedagogu, koji je svojom vedrinom i jednostavnošću sve oduševljavao i nadahnjivao.
Fra Mile Čirko rođen je 15. srpnja 1940. u župi Rašeljke u općini Livno od oca Stjepana i majke Mare r. Čirko. Na krštenju je dobio ime Karlo. Upisao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. Dijelom zbog političkih zabrana odgojno-obrazovnog rada Provincije, a dijelom i zbog skučenih prostornih uvjeta, završne je razrede pohađao i u Zagrebu. Kroz to je vrijeme stupio i u franjevački novicijat na Visovcu (7. srpnja 1958.), sukladno ondašnjem ustrojstvu franjevačke formacije. Filozofsko-teološki studij fra Mile je pohađao u Makarskoj (1963.-1968.). Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1964. u Makarskoj, gdje je zaređen i za đakona 27. ožujka 1967. Red prezbiterata primio je 29. lipnja 1967. u Splitu po rukama splitsko-makarskog nadbiskupa Frane Franića. Mladu misu proslavio je u rodnoj župi Rašeljke 9. srpnja 1967. godine.
Kao mladomisnika Uprava Provincije određuje ga za službu župnog vikara u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu, gdje ostaje godinu dana. Nepunu godinu fra Mile je potom proveo i u svojstvu orguljaša i zborovođe u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, te kao učitelj crkvenog pjevanja franjevačkih sjemeništaraca. Uočivši njegovu nadarenost i već dokazanu ljubav prema liturgijskoj glazbi, Uprava Provincije ga je odredila za daljnji četverogodišnji studij crkvene glazbe, koji je završio na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković pri KBF-u u Zagrebu. Godine 1974. imenovan je profesorom crkvenog pjevanja na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Uz redovitu profesorsku službu, između 1982. i 1985. obnašao je i službu gvardijana samostana u Makarskoj, te službe tajnika Bogoslovije, samostanskog ljetopisca i dopisnika za Vjesnik Provincije. Od 1985. do 1987. bio je i član Vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije za liturgiju, crkvenu umjetnost i glazbu. U jeku ratnih zbivanja u Republici BiH, od 1993. do 1996., kada je iz sigurnosnih razloga Franjevačka klasična gimnazija – Visoko bila premještena u Bašku Vodu, fra Mile je djelovao i kao nastavnik glazbenog odgoja na toj obrazovnoj instituciji.
Realiziranjem prethodnog sporazuma o Udruživanju Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj i Teologije u Splitu, te formiranjem nove sastavnica splitskog Sveučilišta pod imenom Katolički bogoslovni fakultet, fra Mile je na novom fakultetu nastavio svoju službu profesora crkvene glazbe sve do umirovljenja 1. listopada 2002. godine. Rezidenciju je, kroz sve to vrijeme, zadržao u Makarskoj, koju je volio i u kojoj se dobro osjećao, pa je 2003. bio imenovan samostanskim vikarom i ekonomom, te, na godinu dana, i pastoralnim suradnikom u župi Bast-Baška Voda. Godine 2008., nakon useljenja u novosagrađeni samostan u Splitu, fra Mile preseljava na Trstenik sa zaduženjem voditelja i animatora liturgijskog pjevanja. Tu je posljednju službu vršio predano sve dok ga u tome nisu spriječili sve učestaliji zdravstveni problemi, koje je stoički podnosio.
Kao stručnjak za crkvenu glazbu, fra Mile je održao brojna predavanja na domaćim znanstvenim skupovima. Objavljivao je stručne radove u časopisu za sakralnu glazbu Sv. Cecilija, te u liturgijsko-pastoralnoj reviji Služba Božja. Zapažene znanstvene priloge objavio je i u raznim zbornicima, kao što su “Čuvari baštine”, “Sveta Marija”, “Kačić”. Nerijetko su se njegovi tekstualni prilozi i notni zapisi pojavljivali i u mjesečnicima Naša ognjišta, Brat Franjo i Živa zajednica. Surađivao je i u brojnim župnim glasilima, kao što su Slivno, Grad na gori, Proložac, Gospa Sinjska, Izvor i mnogim drugima. Posebnu energiju i želju da se provincijska i crkvena glazbena baština sačuva od zaborava, fra Mile je pokazivao priređujući brojna liturgijska izdanja Službe Božje. U tom svom nastojanju objavio je i četiri notna zapisa “Muke” prema napjevu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Kao iznimno vrijedan doprinos očuvanju glazbene baštine tradicijskoga crkvenog pučkog pjevanja, provincijal je istaknuo fra Milino sudjelovanje u zahtjevnom znanstvenom projektu Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, čiji je prvi volumen tiskan godine 2011., a drugi se upravo nalazi u tisku.
Svoje znanje i ljubav prema pjesmi, ponajprije onoj pjesmi čije mu se izvođenje činilo prikladnim za crkveni prostor, fra Mile je rado prenosio i na vjernike laike. Nakon preseljenja Bogoslovije iz Makarske 1999. godine osnovao je muški zbor Franjevačkog samostana. Istaknuo je i fra Milinu brigu i nastojanje da i druge ljude oduševi za svećeništvo i redovništvo. Njegova vedra narav, sreća i zadovoljstvo životom koje je živio, a nadasve zdravi smisao za humor, plijenili su pozornost mnogih, te je u tom smislu, mnogima dao poticaj da razmišljaju o duhovnom zvanju.
Od pokojnog fra Mile oprostili su se i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Vojnog ordinarijata dr. o. Jakov Mamić, kolega fra Rafael Begić, dekan KBF-a prof. dr. fra Anđelko Domazet i gvardijan fra Petar.