Istina je prava novost.

Pokopan fra Pavao Melada

Život i rad posvetio je širenju mariologije i marijanske pobožnosti, djelujući u Papinskoj međunarodnoj marijanskoj akademiji u Rimu

Omiš, (IKA) – Fra Pavao Melada (87), svećenik franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je preminuo u samostanu Gospe Karmelske u Omišu 26. studenoga, pokopan je u 28. studenoga u franjevačku grobnicu na mjesnom groblju Vrisovci u Omišu. Misu zadušnicu u crkvi Gospe Karmelske u Omišu predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić. Od pokojnika su se oprostili u ime samostana gvardijan fra Stipe Šušnjara, a u ime Hrvatskoga mariološkog instituta fra Petar Lubina. Sućut su, između ostalih, uputili splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić i general franjevačkoga reda fra Jose Carballo.
Fra Pavao Melada rođen je 15. svibnja 1916. u Kaštel Štafiliću kraj Splita. Osnovnu školu završio je u Kaštel Novom, klasičnu gimnaziju u Sinju, filozofsko-teološki studij u Sinju i Makarskoj. U franjevački red stupio je 28. kolovoza 1933. u Zaostrogu, a vječne zavjete položio je 21. studenoga 1937. u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 23. lipnja 1940. u Splitu. Fra Pavao je postdiplomski studij završio 1944. na franjevačkom učilištu “Antonianum” u Rimu i odmah se uključio u znanstveni projekt Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI) i Međunarodne skotističke komisije za kritično izdanje djela franjevačkoga naučitelja bl. Ivana Duns Skota.
Život i rad posvetio je širenju mariologije i marijanske pobožnosti, djelujući u Papinskoj međunarodnoj marijanskoj akademiji u Rimu, najprije kao tajnik i suradnik fra Karla Balića od 1946. do 1976., a zatim, od 1976. do 1996. i kao njezin predsjednik. Organizirao je međunarodne mariološke i marijanske simpozije diljem svijeta i sabrana djela sa simpozija uredio i objavio.
Istaknuo se kao promicatelj znanstvene mariološke poruke, bio je vrsni organizator međunarodnih mariološko-marijanskih skupova, okupljao je svjetske teološke stručnjake, pripremao je i izdavao zbornike te tako znanstvenicima ostavio neiscrpno blago povijesnoga i teološkog sadržaja za razvoj mariološke znanosti. Bio je čovjek široke kulture, svećenik vjere i pobožnosti, rodoljub koji je hrvatsku kulturu ugradio u europsku kršćansku baštinu.
Za pedesetogodišnje zasluge oko širenja mariološkoga područja i marijanskoga katoličkog nauka dobio je mnoga međunarodna priznanja, između ostalih, 25. rujna 1992. Sveučilište u Daytonu (Ohio) “Marian Library” dodjeljuje mu zlatnu medalju za požrtvovan rad na mariološkom području; 7. listopada 1994. nagrađen je međunarodnom nagradom “Pro Ancilla Domini” bogoslovnoga fakulteta “Marianum” u Rimu; 28. svibnja 1996. odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odlikovan je “Redom hrvatskoga pletera” za promicanje hrvatske kulture.