Koprivnički Ivanec, (IKA) – Preč. Vjekoslav Britvec, umirovljeni župnik i dekan i ovogodišnji zlatomisnik Varaždinske biskupije, koji je preminuo 3. studenoga nakon teške bolesti u Županijskoj bolnici u Koprivnici u 76. godini života i 51. godini svećeništva, pokopan je 7. studenoga u Koprivničkom Ivancu, mjestu svoje posljednje službe. Misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja i pogrebne obrede zajedno s pedeset svećenika Zagrebačke metropolije predvodio je dijecezanski upravitelj Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina. Na kraju mise izrazio je uime Varaždinske biskupije riječi zahvale za njegov svećenički život te uputio izraze suosjećanja svima ožalošćenima. O životnom putu preč. Britveca, koji je puna četiri desetljeća bio župnikom u Koprivničkom Ivancu, govorio je sadašnji župnik vlč. mr. Marijan Horvat, dok je riječi oproštaja uime generacije uputio drugi ovogodišnji zlatomisnik vlč. Mijo Peroš. Nakon mise zemni ostaci preč. Britveca položeni su u grobnicu ivanečkih župnika na groblju uz župnu crkvu.

Vjekoslav Britvec rođen je 1. lipnja 1931. u župi Lasinja kod Karlovca u obitelji Ivana i Marije, rođ. Topolnjak, u kojoj je rođeno osmero djece. Kad je trebao poći u školu, obitelj je preselila u Požegu, gdje je proveo djetinjstvo, te završio osnovnu školu i realnu gimnaziju. Na inicijativu rektora preč. Mije Bestića otišao je u Zagreb u bogoslovsko sjemenište te upisao bogoslovni fakultet, na kojem je diplomirao 22. lipnja 1957. Godinu dana ranije, 29. lipnja 1956., za svećenika ga je u zagrebačkoj katedrali zaredio nadbiskup koadjutor dr. Franjo Šeper. Mladu misu služio je u crkvi Sv. Terezije Avilske, današnjoj katedrali, u Požegi 22. srpnja 1956. Kapelanom u Pregradi imenovan je 12. kolovoza 1957., te je na službi ostao do 9. srpnja 1960., kada je preuzeo službu upravitelja župe Legrad, koju je obavljao pet godina. U istom razdoblju bio je i privremenim upraviteljem župe Đelekovec. U Legradu je uz redovan i zauzet pastoralni rad obnavljao i župna dobra, pa je tako potaknuo obnovu župne crkve, koja je bila prilično uništena od razaranja granatiranjem na kraju II. svjetskog rata, a obnovio je i crkvene orgulje te župnu kuću. Župnikom u Koprivničkom Ivancu nedaleko od Koprivnice imenovan je 26. srpnja 1965., te je u toj župi službovao punih 40 godina, sve do umirovljenja 21. srpnja 2005., kada je župu predao svome nasljedniku, vlč. mr. Marijanu Horvatu. Od 2001. do 2004. bio je i dekan Koprivničkog dekanata.

Kako je i sam uvijek isticao, čitav je život posvetio širenju Božjeg kraljevstva na zemlji te očuvanju sakralne, kulturne i duhovne baštine hrvatskoga naroda i Katoličke crkve. U župi, u kojoj je djelovao četiri desetljeća, nastojao je djelovati ne samo kao duhovnik, nego i kao prosvjetitelj za svekoliku dobrobit i napredak župne zajednice. Potaknuvši šezdesetih godina asfaltiranje glavne prometnice, usmjerio je domaće ljude na zapošljavanje i školovanje djece u obližnjoj Koprivnici, što je donijelo preokret u razvoju i uređenju mjesta, koje je i danas među najljepšima u Podravini zahvaljujući vrijednim ljudima. Uz redovitu pastoralnu skrb, obnovio je župnu crkvu i veliku kapelu u Kunovcu izvana i iznutra, dok je u župnoj crkvi postavljen i novi oltar u baroknom stilu. U župi je postavljeno pet novih raspela te su još četiri potpuno obnovljena. Osobitu mu radost čine dva svećenička zvanja iz župe, Josip Grošić i Dragutin Prlog, a radovali su ga i susreti s domaćim sinom misionarom fra Bernardinom Šuljom.

U svojem djelovanju uvijek je imao vremena za suradnju s općinom i mjesnim društvima, osobito onima koji njeguju glazbenu i narodno-etnografsku baštinu, kako bi vjerski i kulturni život podigli na što višu razinu. Njegovom je inicijativom sačuvana čuvena ivanečka narodna nošnja, a potaknuo je i obnovu folklora i osnivanje limene glazbe. Zauzet i predan u služenju Bogu, Crkvi i svom narodu, nije ostao po strani ni u Domovinskom ratu, priključivši se koprivničkoj brigadi Hrvatske vojske, u kojoj je niz godina bio vojni dušobrižnik. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a imenovan je i satnikom Hrvatske vojske. Više desetljeća bio je i dušobrižnikom u koprivničkoj bolnici i domu umirovljenika. Preč. Britvec po umirovljenju je živio u Koprivnici, pomagao župnicima u pastoralnom radu te se rado odazivao vjerskim slavljima i susretima.