Zagreb, 9. 10. 1998. (IKA) – Umirovljeni srpsko-pravoslavni protojerej Jovan Nikolić, koji je u 72. godini života preminuo u nedjelju, 4. listopada, pokopan je 8. listopada uz pravoslavnu kapelicu na zagrebačkom groblju Mirogoj. U nazočnosti rodbine, prijatelja, predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve, Katoličke Crkve i više protestanskih Crkava sprovodne obrede i liturgiju vodio je paroh SPC u Zagrebu Milenko Popović. U ime sisačke parohije od oca Jovana oprostio se Petar Olujić. On je istaknuo da je Jovan Nikolić bio putujući svećenik, propovjednik Evanđelja, opraštanja i milosrđa. “Za pravoslavne vjernike Nikolićeva smrt velik je gubitak, jer je bio uzoran ekumenski djelatnik, zagovornik svih vrsta humanizama, dijaloga, tolerancije i mira među narodima različitih vjera”, kazao je Olujić.
U ime Srpskoga kulturnog društva “Prosvjeta” od protojereja Jovana oprostio se dr. Slobodan Uzelac, u ime Kršćanske sadašnjosti dr. Tomislav Šagi Bunić, u ime hrvatskog ogranka Svjetske konferencije religija za mir don Mladen Karađole, u ime Hrvatsko-izraelskog društva Mihael Montiljo, u ime Instituta za ekumensku teologiju i dijalog Katoličkoga bogoslovnog fakulteta dr. Ivan Golub i u ime Hrvatskoga helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak.
O. Jovan bio je jedan od utemeljitelja i član uredništva časopisa za kulturu mira i nenasilja “Izazov”, te sudionik mnogih ekumenskih, mirotvornih i teoloških skupova. Bio je jedan od utemeljitelja Kršćanske informativne službe (KIS), član Lige za mir, Svjetske konferencije religija za mir – ogranka za Hrvatsku, Teološkog društva “Kršćanska sadašnjost” i Hrvatskoga helsinškog odbora te čest gost predavač na ekumenskoj tribini “Duh Asiza” u crkvi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu. U tijeku cijeloga domovinskoga rata ostao je u Hrvatskoj, te je zauzeto ekumenski i pastoralno djelovao sve do smrti.
O. Jovan Nikolić rođen je g. 1926. u mjestu Kovinu u Banatu. Gimnaziju je završio u Smederevu, a 1946. upisuje studij filozofije u Zagrebu te usporedno studira teologiju u Beogradu. Godine 1954. zaređen je za svećenika i počinje službu u Moslavini, u mjestima Mikleuški i Kutinici. Od 1959. do 1967. službuje u Varaždinu, a zatim preuzima Srpsku pravoslavnu općinu u Zagrebu. Umirovljen je godine 1992.