Split, (IKA) – U Splitu je u petak 21. lipnja preminuo mons. Jure Sokol, svećenik Splitsko–makarske nadbiskupije.
Na posljednji počinak na mjesnom groblju u Župi Biokovskoj, 23. lipnja, ispratio ga je veliki broj vjernika, među kojima i pedesetak svećenika, redovnika i redovnica. Sprovodne obrede i misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je istaknuo kako je don Jure bio mučenik i svjedok onog teškog vremena, te do svoje smrti ostao vjeran Gospodinu. Pastoralni vikar mons. Drago Šimundža osvrnuo se na bogat pastoralni život pokojnog don Jure, a mjesni župnik don Ivan Turić zahvalio mu je na svemu što je učinio za Crkvu, posebno za svoju rodnu Župu. Na misi i sprovodu pjevanje je predvodio župni zbor iz Kostanja, a od svog su se župnika oprostili i vjernici iz svih župa u kojima je don Jure služio.
Mons. Jure Sokol rođen je 1915. godine u Župi Biokovskoj. Šest razreda osnovne škole završio je u Župi. Klasičnu gimnaziju završio je u biskupskom sjemeništu, a teologiju u splitskoj Bogosloviji. Za svećenika je zaređen u katedrali Sv. Duje od biskupa Kvirina Klementa Bonefačića, 30. lipnja 1940. Mladu misu svečano je proslavio u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Župi Biokovskoj, 7. srpnja 1940. Od 1. kolovoza 1940. vršio je u nadbiskupiji župničke službe: u Krstaticama, Župi Biokovskoj, Rašćanima, Gatima, Ostrvici i Kostanju. Kao župnika Kostanja, nadbiskup Frane Franić imenovao ga je kanonikom sustolnog kaptola crkve sv. Marka u Makarskoj, a papa Ivan Pavao II. počastio ga titulom monsinjora. Poslije 22 godine službe, kao župnik Kostanja i Seoca, dočekavši zlatnu misu s navršenih 75 godina života, oprostio se 3. studenog 1990. od župe Kostanja i nastanio se u svećeničkom domu u Splitu, gdje je kao umirovljenik proveo ostatke ovozemaljskog života. Deset godina kasnije, u 2000. godini dočekao je i dijamantnu misu.

U svojoj svećeničkoj službi, posebno tijekom Drugog svjetskog rata, kada su nastupili teški i dramatični dani za čitavu Hrvatsku, za sav narod i Crkvu, don Jure je bio svjedok ratnih nevolja i stradanja, gdje po selima padaju žrtve nedužnih ljudi, uglavnom staraca i žena, te djece i svećenika, među kojima su 29. kolovoza 1942. ubijeni od četnika u Donjim Rašćanima don Jozo Braenović, fra Vlado Ivanković i don Ivan Čondić.