Kalkuta, 14. 9. 1997. (IKA/CNS) – U pratnji počasne vojne garde, prekrivena indijskom zastavom u subotu, 13. rujna, na svoj posljednji počinak ispraćena je, kako je već mnogi zovu “svetica najsiromašnijih”, Majka Terezija. U posmrtnoj povorci dugoj nekoliko kilometara okupilo se stotine tisuća ljudi, među kojima su bile kraljice, najviši državni dužnosnici, ali i oni njoj najmiliji: najsiromašniji, napušteni, bolesni i bespomoćni. Na stadionu Netaji, okupillo se oko 15 tisuća ljudi na euharistijskome slavlju. Sestra Nirmala, nova predstojnica Kongregacije Misionarki ljubavi održala je prigodni govor, a poslije njega višereligijski pogrebni obred predvodio je državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano. “Njegova Svetost, koji je dobro poznavao Majku Tereziju, zaželio je da ovaj pokop bude velika molitva zahvalnosti Bogu koji je Majku dao Crkvi i cijelome svijetu”, riječi su izaslanika pape Ivana Pavla II. kardinala Sodana koji je propovijedao na misi. “Život Majke Terezije je život biblijske vjere, život služenja Isusa pomažući materijalno i duhovno najsiromašnijima, prepoznajući u njima osobu Isusa Krista”, dodao je kardinal Sodano.
Nakon katoličke zadušnice više službenika drugih religija održali su nad odrom Majke Terezije, pred katoličkim oltarom, svoje pogrebne molitve, dijelom govoreći, a dijelom pjevajući svaki po svojim bogoštovnim napjevima. Tako su nastupili visoki predstavnici religija: hindu, islama, budizma, sikha i parsi (sljedbenici Zaratustre).
Visoki dužnosnici iz 23 zemlje položili su vijence uz odar Majke Terezije, a među njima su bile i kraljice – Nour iz Jordana, Sofia iz Španjolske, Fabiola iz Belgije, supruge američkog, kanadskog i francuskog predsjednika te predsjednici Italije, Albanije, Indije i Gane. Hrvatski veleposlanik u Indiji Drago Štambuk također je položio bijeli vijenac koji označava djevičanski život pokojne Terezije, koji je ostavio otraga i u životu Crkve u Hrvata. Završni govor održao je indijski predsjednik Narajan.
Nakon misnog slavlja tijelo Majke Terezije, odvezeno je na istim kolicima na kojima je davne 1948. godine u posljednji ispraćaj odveženo tijelo velikog borca za mir Mahatme Gandija prema “Majčinoj kući”, sjedištu njezinih sljedbenica u Kalkuti. Povorku je pratilo mnoštvo ljudi koji su trčanjem izražavali uskrsnu radost te izvikivali “zovi Boga, zovi Boga”.
Danas su misionarke ljubavi nazočne i djelotvorne u svim biskupijama Indije i gotovo u svim krajevima svijeta. Nobelovka Majka Terezija, kako je u svojoj poruci istaknuo Sveti Otac, jest “plamen ljubavi čije svjetlo i toplinu svijet očajnički treba”.