Rim, (IKA) – Život jednoga od velikih svjedoka vjere XX. stoljeća, kardinala Xaviera Nguyena Van Thuana, preminuloga godine 2002., u središtu je biskupijskoga postupka kauze za beatifikaciju, koji je 22. listopada otvoren u Lateranskoj palači u Rimu. Na svečanosti su govorili Papin vikar za grad Rim kardinal Agostino Vallini i kardinal Peter K. A. Turkson, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, služba u kojoj je kardinal Van Thuan bio od godine 1998. pa do preminuća. Na Lateranskome sveučilištu, pak, održana je svečanost predaje Nagrade Van Thuan za 2010. godinu, koja je dodijeljena Juanu Somaviji, glavnome ravnatelju Međunarodne organizacije za rad. Xavier Nguyen Van Thuan bio je svećenik, biskup i zatvorenik. Trinaest godina, od kojih devet u samici, od kada je Pavao VI. godine 1975. želio da bude koadjutor u Saigonu, vijetnamska diktatura držala ga je iza rešetaka i to bez sudskoga postupka, jer to imenovanje – prema mišljenju vijetnamskih vlasti – nije moglo biti ništa drugo doli zavjera između Vatikana i imperijalista. Bio je čovjek živ pokopan, kako bi bio jedan kršćanin manje, a postao je Kristova slika zahvaljujući izvanrednoj ljudskoj čvrstoći i nepokolebljivoj i poduzetnoj vjeri. Hostija mu je bila mrvica kruha, s tri kapi vina na dlanu koji je bio i kalež i oltar, a papir za cigarete tabernakul. Njegovu su zatvorsku ćeliju tamničari smatrali grobom, a za njega je ona bila crkva. Pet godina nakon njegova preminuća, papa Benedikt XVI. rekao je za njega da je bio čovjek nade, živio je od nje, i širio ju na sve koje je susretao. Zahvaljujući toj duhovnoj snazi izdržao je u svim tjelesnim i moralnim teškoćama. Godinu prije no što će biti imenovan kardinalom, papa Ivan Pavao II. ga je pozvao da predvodi korizmene duhovne vježbe u Vatikanu. Iznenađen pozivom i ne znajući koju temu izabrati, sam mu je Papa sugerirao: Dajte nam svoje svjedočanstvo. Kalvariju koju je trpio 108 mjeseci pretočio je u nježne riječi. Dirnut njegovom tako čvrstom, kršćanskom, odnosno radosnom vjerom, Ivan Pavao II. zahvalio mu je, ističući kako je kardinal sam bio svjedok križa, tijekom dugih godina zatočeništva u Vijetnamu, a pripovijedajući o svojemu zatočeništvu, ojačao nas je u utješnoj sigurnosti da kada se sruši sve oko nas, a možda i u nama, Krist ostaje naša neprolazna potpora. Godinu dana prije preminuća, kao predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, s Papom je pripremao skup u Asizu, u siječnju 2002. godine. Tom je prigodom za Radio Vatikan posvjedočio da je imao doista teških trenutaka, kušnji odmazde, kušnji očaja, ali u najkritičnijem trenutku, u ponoru bijede, ljudske slabosti, u tom trenutku Gospodin mu je pružio ruku i nada se vratila, poput svjetlosti nakon kiše.
Hrvatski narod sjeća ga se posebno po njegovoj propovijedi koju je održao na treći liturgijski spomendan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2001. godine, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Stepinac je oprostio i nacistima i komunistima, rekao je tada kardinal te dodao kako je kardinalovu svetost priznao i Tito. Znajući da bi tisuće ljudi svakodnevno hodočastile u Stepinčevo rodno mjesto Krašić, Tito je dopustio da kardinal bude pokopan u zagrebačkoj katedrali kako bi u velikome gradu neprimjetnije prošao dolazak velikog broja vjernika, istaknuo je kardinal Van Thuan.