Blato, (IKA) – U župnoj crkvi Svih svetih u Blatu na Korčuli u utorak 6. kolovoza održana je svečanost polaganja doživotnih zavjeta te proslave 25. i 50. obljetnice zavjeta redovnica Kćeri milosrđa, a koncelebrirano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić.
Doživotne zavjete položile su s. M. Juliana Bertić i s. M. Rosa Candia iz Paragvaja. Jubilarnu 25. obljetnicu zavjeta proslavile su s. M. Janja Jurman i s. M. Antonija Tijardović, a 50. obljetnicu: s. M. Zorislava Jurendić, s. M. Radoslava Čolić, s. M. Branimira Žaknić, s. M. Judita Aničić, s. M. Miroslava Anušić i s. M. Ivanka Maričić.
Taj se događaj tradicionalno u Družbi slavi na blagdan Preobraženja Gospodinova kada se, uz stvarnost križa, baca pogled i na drugu stranu križa obasjanog svjetlom. “Isus zna da se križ ne može živjeti bez svjetla, ali nam želi poručiti i da se u svjetlu ne može živjeti bez križa”, rekao je u propovijedi dubrovački biskup i dodao: “Križ i svjetlo zajedno! Nije cilj preobraženja vidjeti Isusa drugačijeg, jer od toga nema velike koristi ako sami ostajemo na zemlji. Preobraženje nam želi pomoći vidjeti Krista u sebi, u svom biti to što jesam, kako bi moj križ postao njegov križ, moje svjetlo njegovo svjetlo, i obrnuto. To znači biti dionik posvećenog života koji preobražava nas i druge oko nas, a iz kojeg onda može, bez obzira na križ, proizići i rečenica izgovorena s uvjerenjem: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti”.
Upitavši se zašto svečarice nisu odustale od ovoga puta i zašto mlade redovnice žele nastaviti hoditi tim putem, biskup je rekao da za to postoje različiti razlozi, “ali svi oni su ispravni samo ako vode k onom jednom i jedinom koji može opravdati naše biti ovdje i sada, naše slaviti zavjete i zavjetovati se, a to je naša zanesenost Isusom Kristom”. “Samo Isus Krist, svijest da nema ništa ljepše od njega, da je on jedini odgovor na sva životna pitanja, da u njemu svi naši križevi, ali i sve naše radosti, nalaze smisao i opravdanje može biti i jest razlog toga što jesmo”, pojasnio je biskup.
Spomenuvši i krizu zvanja, koja nije kriza poziva nego kriza odziva na poziv biskup je, u ozračju govora o preobraženju, ustvrdio “da je uz ostale razloge razlog i to što mi svojim biti redovnice, biti svećenici, biti kršćani, pokazujemo križ, a ne uspijevamo svojom radošću, zanesenošću, ljepotom našeg biti to što jesmo, taj križ obasjati svjetlom preobraženja. Pokazati zadovoljstvo i životnu ispunjenost zbog činjenice da jesam to što jesam, unatoč poteškoćama, problemima, nesporazumima koje ima svaki život i koje od svakog života čine križ, to je preobraženje”.
Svečanosti su, uz brojne redovnice i vjernike, nazočile i časna majka s. Emila Barbarić i provincijalna glavarica s. Nelija Pavlović.