Zagreb, (IKA) – Pavao Špoljar, rođen 1984. godine u mjestu Ždala nedaleko od Koprivnice, u subotu 2. rujna u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu položio je doživotne zavjete Gospodinu da će vjerno služiti u izgradnji Kristova Kraljevstva i brinuti se za spas duša cijelog svog života. Prije osam godina Pavao je prihvatio svoj svećenički poziv i krenuo putem sv. Ivana Bosca. Svečano misno slavlje predvodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić, uz koncelebraciju brojnih svećenika i ministranata, a misu je animirao vokalno-instrumentalni sastav Ivan Pavao II. Osim mise, obred se sastojao od molitve svim svetima i sveticama Božjim, izricanjem doživotnih zavjeta te paljenjem svijeće kao na dan krštenja što simbolizira novo rađanje i posvećenje Kristu.
Don Orkić je svoju propovijed započeo mislima sv. Ivana Bosca iz njegove oporuke „kojom nas poziva da ponajviše molimo Gospodina da rastemo u hrabrosti. Mnoga velika djela učinjena su u povijesti prevladavanjem ovozemaljskih strahova i predanjem u ruke Božjeg milosrđa. Najbolji uzor nam je Don Bosco čije su ideje i djela za ono vrijeme bili potpuna ludost, a danas brojni mladići i djevojke poput našeg Pavla, inspirirani njegovim životom, odlučuju krenuti njegovim stopama i svoj život darovati drugima, posebice mladim i napuštenim dječacima. Potrebna je ogromna hrabrost kako bi se napravio taj odlučujući korak prema umiranju sebi i vlastitim željama i potrebama te u potpunosti svoj život predati Gospodinu. Ipak, to nipošto nije put plača, tuge i patnje. Naprotiv, Gospodin je Pavlu, a i svima nama okupljenima poručio kroz prvo čitanje Poslanice Filipljanima njegovog sveca zaštitnika da se neprestano radujemo jer je Gospodin s nama i Njegov mir prebiva u nama. ‘Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!’ (Fil 4, 4) Nasljedovanje Krista je sreća, radost, ljubav. Odričemo se svjetovnih dobara kako bismo uživali u vječnoj radosti. To je najljepši životni put, put radosti!”
„Kako naš Isus nije jak samo na riječima već i djelima, pokazuje nam Ivanovo Evanđelje koje nam je pružilo sliku i događaj prvog Isusovog čuda – pretvorbu vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj. Tijekom događaja ogromne radosti, ushićenja i veselja kao što je svadba dogodila se patnja, sramota i tuga što je kod Židova onoga vremena predstavljao nestanak vina. Isus ih nije napustio već je običnu vodu pretvorio u najukusnije vino, što je probudilo ogromnu vjeru u učenika. Ogroman razlog za radost i veselje! Isus nam je pokazao da su čuda moguća onima koji se uzdaju u Njega.” Don Pejo je duhovni život i pouzdanje u Gospodina slikovito prikazao kroz sliku flaute kao naoko praznog i šupljeg instrumenta, ali „ukoliko dopustimo našem nebeskom Ocu da Duh Sveti puše kroz nju, može postati sredstvom stvaranja predivnih melodija u našem životu. Pozvani smo poput prozirnog stakla propuštati svjetlost i dopustiti Kristu da sjaji kroz nas. Naše ‘boce’ potrebno je redoviti čistiti kroz sakrament ispovijedi kako bismo sjajili i isticali se čistoćom te pružali vjernu i istinitu sliku Boga drugima.”