Dubrovnik, (IKA) – Polaganje vijenca na grob opata Ignjata Đurđevića u crkvi Sv. Jakova uz nekadašnji benediktinski samostan na Višnjici u Dubrovniku obilježilo je 11. studenoga drugi dan znanstvenog skupa “Ignjat Đurđević i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta”. Obrede je predvodio zagrebački kanonik i sveučilišni profesor mons. Juraj Batelja, uz koncelebraciju svećenika među kojima je bio i župnik župe sv. Andrije na čijem teritoriju se nalazi crkva Sv. Jakova. Dr. Batelja osvrnuo se na životni put pokojnog Ignjata Đurđevića, rođenog 1675. u Dubrovniku kao Niko Marija Đurđević. Humanističku školu pohađao je kod isusovaca u Dubrovniku. S 21 godinom kratko je bio član dubrovačkog Velikog vijeća, imenovan je zapovjednikom tvrđave Lovrijenac, potom knezom na otoku Šipanu. Godine 1697. iznenada je otišao u Rim i postao isusovac. Iz isusovačkog reda u benediktinski prešao je 1705. Pet godina kasnije morao je napustiti Dubrovnik jer se zalagao za spajanje dvaju kongregacija: mljetske i one u Montecasinu, u čemu je dubrovačka vlast vidjela mogućnog stranog uplitanja u interese republike. Boravio je u benediktinskim samostanima na Mljetu i u Dubrovniku te postao opat. Bilo mu je ponuđeno da postane biskup Trebinjsko-mrkanske biskupije, što je on odbio. U jednom razdoblju života bio je službeni teolog dubrovačke vlade. Pokopan je godine 1737. uz još jednog dubrovačkog pjesnika benediktinca Mavra Vetranovića. Najpoznatiji je po djelu “Uzdasi Mandaljene pokornice”, zatim ljubavnoj i religioznoj poeziji, prevođenju djela s latinskog jezika. U mljetskom samostanu napisao je djela o sv. Benediktu i “Sveti Pavao apostol brodolomac”. Po završetku molitve svećenici i vjernici okupili su se ispred spomen ploče koju su poviše grobova na ulazu u crkvu još 1937. podignula Braća hrvatskog zmaja. Na ploči je zapisano: Ovdje počivaju hrvatski pjesnici Dubrovčani opat Mavro Vetranić-Čavčić 1482 – 1576 i opat Ignjat Gjorgjić 1675-1737 P.1937 Braća hrvatskog zmaja. Molitvi i svečanosti u crkvi Sv. Jakova nazočio je i umirovljeni svećenik don Niko Ucović, koji je gotovo četrdeset godina svog svećeničkog života proveo na Mljetu brinući se za duhovne potrebe njegovih stanovnika.