Dragi prijatelji, braćo i sestre u Isusu Kristu!
U vremenu krize Radosna vijest dolazi često kao melem na ranu. To posebno vrijedi za današnju Božju Riječ. U 1. čitanju prorok poziva stanovnike grada Jeruzalema i sam grad Jeruzalem na radost zbog dolaska obećanog Mesije, Spasitelja svijeta, štoviše poručuje: “Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj” (Sef 3, 14). Ono što je prorokovao prorok Sofonije, kao i drugi proroci, ispunilo se u Blaženoj Djevici Mariji, kako to govori današnje evanđelje.
Evanđelje opisuje susret dviju majki koje se raduju zbog života kojeg nose pod srcem: Marija budućeg spasitelja svijeta Isusa Krista, a Elizabeta Ivana Krstitelja – Isusovog preteču. Stoga Marija kliče: “Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo”.
Marijina veličina bila je upravo u tome što je u punoj slobodi prihvatila Božji poziv, stoga i zahvaljuje Bogu na tom uzvišenom daru. Stoga nam je Marija posebni uzor kako odgovoriti na Božji poziv, kako najbolje ostvariti svoje poslanje.
Svatko od nas ima svoj poziv i svoje poslanje, i vojnik i policajac također. Njihov je poziv u službi Domovine i naroda, u službi sigurnosti i mira. Stoga je to veoma častan i odgovoran posao. Ako ga se shvati kao služenje bližnjemu i kao vršenje Božje volje, onda on poprima posebno značenje, kao služenje u ljubavi. Njihov je poziv i primjer došao posebno do izražaja devedesetih godina.
Neprijatelji naši pokušali su devedesetih godina, ne obazirući se na nikakve norme morala i etike, doći do hrvatskog teritorija u želji da prošire svoje granice. Stoga je započeo vojnim napadom na Hrvatsku. Hrvatski se narod našao u situaciji mladog biblijskog Davida, koji se oslonio na Boga. Vanjski znak te predanosti bila je krunica. Gotovo nenaoružan krenuo je prema Golijatu, agresoru, koji je računao isključivo na svoju mišicu.
Iako nas je svijet odgovarao da se ne pokušamo braniti, jer bi moglo doći do nesagledivih posljedica za Hrvatsku i njene građane, nismo se dali smesti. Poslušali smo vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH koji nas je pozvao na oslobađanje okupiranih područja. Tako su započele velebne vojno-redarstvene akcije: “Bljesak” i “Oluja”.
Prije nego su započele ove vojno-redarstvene akcije tadašnja je Vlada, zajedno s predsjednikom Tuđmanom, poduzela sve diplomatske korake i zakonske mogućnosti da ne dođe do rasplamsavanja sukoba, da se nastali problemi riješe mirnim i kulturnim putem.
Činjenica je da politička Europa nije imala razumijevanja za Hrvatsku kao novorođenu demokratsku zemlju.
Činjenica je da politička Europa ne samo da nije imala razumijevanja za novorođenu demokratsku Hrvatsku nego je, štoviše, nastojala da se taj demokratski proces uguši zbog spašavanja Jugoslavije.
Nakon svih mogućih mirnih pokušaja, Hrvatskoj nije drugo preostalo nego da vojno-redarstvenim akcijama oslobodi okupirana područja. Na upit jednog od najbližih suradnika dr. Franje Tuđmana: “Što učiniti ukoliko se nećemo moći obraniti od agresora, dr. Tuđman je odgovorio: “Umrimo kao Zrinski!”
Iznevjerena od strane međunarodne zajednice, Hrvatska je na čelu sa svojim vrhovnim zapovjednikom Oružanih snaga, zajedno s braniteljima, krenula u oslobađanje okupiranih područja. To joj pravo nije mogao nitko osporiti, a još manje zanijekati. I tako je Hrvatska vojno-redarstvenom akcijom “Oluja” u roku od 84 sata oslobodila 5. kolovoza 1995. okupirane dijelove Hrvatske. Bila je to pobjeda hrvatske vojske i hrvatskoga naroda, kako reče dr. Franjo Tuđman. Hrvatska je tako odaslala poruku svijetu da demokratska načela vrijede jednako za sve, da ne postoje mali i veliki narodi.
Nažalost, i nakon oslobađanja međunarodna je zajednica zakazala. Umjesto da je priznala pogrešku zbog neučinkovitosti, ubrzo je pokrenula sudski postupak protiv onih koji su branili pravo na slobodu. Nisam daleko od istine ako kažem da su haški optuženici samo pokušaj pranja ruku onih koji su sukrivci rata u Hrvatskoj. S pravom je za očekivati da haški sud neće biti politički nego da će suditi po pravdi Boga velikoga.
Danas se spominjemo veličanstvene oslobodilačke vojno-redarstvene akcije “Oluja”. Stoga će 5. kolovoz ostati trajno u pamćenju hrvatskoga naroda. U spomen na taj dan ubuduće će se 5. kolovoz slaviti kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i kao dan Vojne biskupije, koja je posvećena Gospi Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta.
Sutra slavimo Dan zahvalnosti. Zahvalnost je temeljni kršćanski osjećaj. Što je netko plemenitiji to je i zahvalniji. Marija, Isusova majka, nam je u tome primjer. Marija poput pravog rodoljuba zahvaljuje Bogu osobno, i u ime svoga naroda, što je Bog učinio velike stvari, ne samo njoj nego i njezinom narodu, kada je druga božanska osoba Isus Krist odlučila utjeloviti se pod njezinim srcem i nastaniti u Izraelskom narodu.
Apostol Pavao zahvaljuje na dolasku Božjega Sina Isusa Krista kad kaže: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu (Ef 1, 1).
I mi danas poput Marije zahvaljujemo što nam je Bog po našim braniteljima učinio velike stvari, što nam je darovao slobodu.
Sutra slavimo Dan hrvatskih branitelja. Naša zahvalnost ide prema braniteljima, generaciji koja je imala sreću doživjeti i postići ono što nije uspjelo mnogim generacijama prije njih. Nažalost, poginulo je preko 15 tisuća hrvatskih branitelja, kojih se posebno spominjemo u ovoj svetoj misi.
Čujem da se piše povijest Domovinskog rata. Za očekivati je da će biti istinito opisane i najslavnije stranice ove naše suvremene povijesti. Imali smo uvijek junaka i heroja. Bilo ih je i u Domovinskom ratu. Goloruki smo uspjeli pobijediti modernu, do zubi naoružanu armiju, koja je, da ironija bude veća, bila naoružana i našim novcem. Neopisiva su bila junaštva branitelja pripadnika policije i vojske.
Sutra slavimo i Dan pobjede. Pobjeda nije likovanje, a najmanje ne ponižavanje pobijeđenoga, već radost zbog prestanka zla.
Borba između dobra i zla uvijek je postojala. Nju je opisao i sv. Ivan u Knjizi Otkrivenja u 1. čitanju, koje opisuje trudnu Ženu, koja je zaodjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od 12 zvijezda. Nju napada Zmaj, Sotona. Ta je žena Blažena Djevica Marija koja rađa Mesiju. Ta je žena i znak Crkve koja se nalazi na udaru progona zbog Isusa Krista. Svi smo mi doživjeli muku, patnje i progonstvo naroda, no nikada nije prestala u nama nada.
Danas slavimo Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Zašto je Sveta Stolica odredila da današnji dan bude i Dan zaštitnice Vojne biskupije Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta? Zato što su naši vojnici i policajci dio hrvatskog naroda, nasljednici hrvatske i nacionalne kršćanske baštine. Naši prvi dodiri sa zapadnom kulturom i kršćanskom civilizacijom rezultirali su krštenjem Hrvata. A naše štovanje Majke Božje baštinimo od početaka naše kršćanske povijesti. Naime, poznato je da je hrvatski pobožni kralj Zvonimir sagradio crkvu u Biskupiji kod Knina. Nakon što su prohujali mnogi osvajači, pod ruševinama Zvonimirove crkve pronađen je u kamenu uklesan lik Majke Božje Moliteljice. Taj su lik, pod naslovom Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, naši biskupi preuzeli kao trajan podsjetnik naše povezanosti ne samo s Isusom Kristom nego i pripadnosti njegovoj Crkvi.
Tu su svijest našeg naroda potvrdili i naši branitelji u Domovinskom ratu kad su se gotovo nenaoružani okitili krunicom kao znakom našega povjerenja u Isusa Krista i njegovu majku Mariju.
Slaveći blagdan Zaštitnice Vojne biskupije, Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, želimo si ponovno dozvati u svijest te vrijednosti.
Želimo ponovno potvrditi svoju opredijeljenost za te vrijednosti i obećati da ćemo ih i ubuduće njegovati i prenositi na nove naraštaje. Tako neka bude! Amen.