Korijeni poljske karitativne djelatnosti sežu u 1929. godinu, kada je u Poznanu osnovan Caritasov institut. Premda je Crkva uvijek bila na strani najpotrebitijih, II. svjetski rat i njemačka okupacija prekinuli su rad instituta. Dolaskom komunizma 1950. godine, laička organizacija podređena državi preuzela je sve sastavnice kojima je Caritas upravljao prije rata, stoga se pomoć Crkve razvijala neslužbeno, na župnoj razini.

Godine 1981. osnovano je Poljsko biskupsko povjerenstvo za dobrotvorne djelatnosti koje je postalo ključno, posebno tijekom 1980-ih godina, za teritorijalnu raspodjelu izravne vanjske pomoći Poljskoj. Nakon političkih promjena na kraju ’80-ih godina, čiji je vrhunac bio pad Berlinskog zida 10. listopada 1990., Tajništvo Poljske biskupske konferencije osnovalo je Poljski Caritas nazvavši ga u svom Statutu „pastoralnom dobrotvornom ustanovom Katoličke Crkve u Poljskoj“ čiji je cilj „služba milosrđa Crkve koja se ostvaruje na području ljudskih duhovnih i materijalnih potreba“.

Najstariji program Poljskog Caritasa, koji se nastavlja i danas, započeo je na Božić 1994. godine, prodajom adventskih svijeća čiji je prihod bio namijenjen djeci u potrebi. Ostali programi za djecu uključuju stipendije te besplatan školski pribor za obitelji u poteškoćama. U ovoj, 2020. godini, obilježenoj pandemijom koronavirusa, Poljski Caritas pridonio je učenju na daljinu podijelivši učenicima brojna prijenosna računala.

Nadalje, svake godine dijele oko 14.000 tona hrane za 280.000 potrebitih ljudi. Za vrijeme pandemije ta je pomoć dobila drugu dimenziju, pa je bila potrebna više no inače. Uz hranu, potrebitima su donirali i sredstva za osobnu zaštitu, objasnio je ravnatelj Poljskoga Caritasa o. Marcin Iżycki.

Ostali programi pomoći usmjereni su na starije osobe za koje je pripremljena kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima za svakodnevnu kupovinu, kao i različite aktivnosti druženja, uključujući digitalno opismenjavanje kako se ne bi osjećali isključeni.

Također, Poljski je Caritas aktivan na područjima sukoba ili pak izvanrednih situacija kao što su Jemen, Sirija, Pojas Gaze, Venezuela, irački Kurdistan, te neke afričke zemlje. Njihova pomoć stiže u 19 država na 4 kontinenta, te se procjenjuje da ju prima više od četvrtine milijuna ljudi, uključujući prognanike, izbjeglice i žrtve prirodnih katastrofa, siromaštva, gladi i bolesti, rekao je svećenik te na kraju istaknuo: Ne biramo kome pomoći, u jedinstvenoj Crkvi milosrđe je za svakoga te pružamo pomoć svim potrebitima.