Gospić, (IKA) – Misu polnoćku u gospićkoj katedrali Navještenja BDM gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović predslavio je u koncelebraciji gospićkog župnika i dekana Antuna Luketića, katedralnog vikara don Anđelka Kaćunka, kancelara biskupije mr. fra Draženka Tomića i đakona Stanka Smiljanića. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod vodstvom s. Velimire Marinović.
Biskup Bogović blagdansku homiliju započeo je mišlju o potrebi spašavanja Božića. Kao što svećenici moraju spašavati sakramente krizme i vjenčanja od modnih kreatora, bankara i fotografa, tako se mora spašavati i Božić. Njegovu popularnost žele iskoristiti nametanjem Djeda Božićnjaka ili Mraza. Takav “djedov” Božić smatra se tim ljepši što ti dobroćudni djedice donesu više darova. Ali takav Božić ne nosi spasenje ni Spasitelja. Ispravnim načinom slavljenja Božića valja uklanjati ta izobličena slavlja, poručio je biskup Bogović. Bog je prihvatio put i sudbinu običnog, malog čovjeka, koji je u ovome svijetu često ugrožen i ponižen, podložan nasilju moćnih i ponižavanju bogatih. Obični, jednostavni, priprosti ljudi osjećaju potrebu za spasiteljem. Oni imaju najrazvijeniji osjećaj za istinu i pravdu. Oni su Isusa najbolje razumjeli. U taj sloj ljudi, dakle, ulazi Sin Božji. To znači da je ušao u narod. Nije tražio da mu se prethodno osigura ovo ili ono – sva njegova prava. Počeo je od neljudskih uvjeta, od posljednjega mjesta – od štale. No, i na tako niskim društvenim granama cijeli život je radio dobro i pošteno svoje zadatke. Nije tražio izlika ni u Herodu, ni u Pilatu, ni u farizejima ni Saducejima, onima koji su mu se protivili. Takvi se nisu obradovali njegovu rođenju, niti su ga razumjeli. Ostao im je uvijek dalek. Razumio ga je i slijedio običan čovjek – pastiri. To su oni ljudi u društvu koji niti mogu niti žele tražiti više nego svojim radom zasluže. Savjesno obavljaju svoj posao i svoje dužnosti. Na njih se oni “odozgora” redovito ne obaziru, istaknuo je biskup. Naši “pastiri” najbolji su čuvari nade u nacionalnu i vjersku slobodu. Nevolje su ga naučile da treba biti jak i ustrajan. Noseći se hrabro s teškoćama, gajio je u sebi nadu u bolje dane, ako ne za sebe a ono za svoju djecu, za svoj narod. Njima trebamo biti zahvalni da su nam sačuvali vjersku i nacionalnu svijest i ponos. Kada su ti ljudi doživjeli da mogu slobodno reći ono što misle i žele, rekli su već 1990. jasno i glasno ono o čemu su do tada morali šutjeti. Ima li taj čovjek danas priliku reći što misli kao bi društvo trebalo izgledati u nacionalnom i vjerskom smislu pred predsjedničke izbore. I danas takav čovjek ima najrazvijeniji osjećaj za istinu i pravdu. Toga čovjeka zove Bog i Crkva, zovu ga naši biskupi preko svoje poruke, zovem ga i ja noćas da iziđe na izbore i dade svoj glas jednome od dvanaestorice. Istina je da nijedan od te dvanaestorice nije ni Petar ni Juda, ali je istina da nisu svi jednaki. Ne smijemo prepustiti medijima da odrade mjesto naroda tu ulogu; ne smijemo prepustiti ni onima izvana da to učine, niti onima unutra koji spremno izvršavaju njihove naloge, bez obzira što naš “pastir” misli. Imamo među kandidatima takvih koji svojim osjećajima i svojim uhom okrenuti prema narodu, prema vama. Na vama je da prosudite sami koji najviše odgovara ljudskim i kršćanskim kriterijima, kako smo mi biskupi naveli u svojoj poruci. Ne dopustite da o našoj sudbini odlučuju oni koji niti poznaju naše želje i potrebe, niti ih one zanimaju, poručio je biskup Bogović.

.