Trogir, (IKA) – I trogirski su vjernici na Badnju večer svečanim misama polnoćkama u svojim župnim zajednicama proslavili najradosniji kršćanski blagdan. Premda se taj dan u trima gradskim župama: sv. Lovre, Gospe od Anđela i sv. Jakova služilo više misa, župne crkve, a posebice trogirska katedrala, bile su ispunjene do posljednjeg mjesta, pa je na otvorenom u božićnoj noći misna slavlja ostao pratiti veliki broj ljudi. Po staroj tradiciji prije polnoćke u katedrali je pjevana Bozzotijeva božićna misa, a u drugim dvjema gradskim župama svetim misama prethodili su prigodni dječji igrokazi.
Misu polnoćku u trogirskoj katedrali predvodio je dekan Trogirskoga dekanata i katedralni župnik don Pavao Piplica uz koncelebraciju umirovljenoga svećenika don Zdenka Bralića i don Branka Marinovića. Na početku svoje propovijedi trogirski dekan istaknuo je kako je Božić spoj neba i zemlje, spoj ljudskoga i božanskoga. Crkva je Betlehem – tu se rađa Isus u žrtvi mise, a grad, domovina i cijeli svijet je Nazaret, samo treba Isusu dopustiti da prohoda, da odraste, da poučava, da ozdravlja i sve nas preporodi. Isus se rodio u doba Rimskog carstva, u jednoj zapuštenoj provinciji, u jednom zabačenom selu, u jednoj ne baš utjecajnoj obitelji. Takvim odabirom Bog jasno otkriva što drži o našim obitavalištima, standardu, imetku i materijalnoj sigurnosti, što ljudi zapravo pretvaraju u cilj života, umjesto da im to bude samo sredstvo, istaknuo je don Pave važnost događaja kojim je promijenjena povijest čovječanstva i ukazao koliko svetkovina Božića podsjeća na važnost i neizmjernu vrijednost svakog čovjeka bez obzira je li rođen na smetlištu velegrada ili u kraljevskoj palači, je li nepismen ili intelektualac.
Nažalost, i ove će godine Božić za mnoge biti ispunjen bolnim emocijama s pojačanim osjećajem osamljenosti, siromaštva i izoliranosti. I takvima Anđeo poručuje: Ne bojte se! On dolazi da vas utješi i spasi! Postavši čovjekom, Bog je otkrio nama ljudima, koliko smo mu važni i koliko nas ljubi. On isto tako traži i tvoj pristanak da ga primiš u srce, u obitelj, u život. On više nije daleki Bog, nego Emanul- s nama Bog, kazao je katedralni župnik o radosnom blagdanu koji ostaje samo povijest ako se ne ponavlja i ne događa u nama i našem vremenu. Božić se događa uvijek kada netko nekome dolazi, kada netko nekome pruži ruku, kada se ljudi gledaju u oči, jednostavno- kada se vole, zaključio je svoju propovijed uz čestitke za Božić svima nazočnima, njihovim obiteljima, starima i mladima, bolesnima i nemoćnima, a posebice onima koji ga dočekuju u skrbničkim domovima i zatvorima.