Polnoćka u Vatikanu

1. “Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš”.
Ove noći u srcu mi odzvanjaju početne riječi ovoga poznatoga euharistijskoga himna, koji me iz dana u dan prati u ovoj godini na poseban način posvećenoj Euharistiji.
U Sinu Djevice, “povijenom” i položenom “u jasle” (Lk 2,12), prepoznajemo i klanjamo se “Kruhu koji je sišao s neba” (Iv 6,41.51), Otkupitelja koji je došao na zemlju kako bi svijetu dao život.

2. Betlehem! Na hebrejskom jeziku ime grada u kojemu je prema Svetom pismu rođen Isus znači “kuća kruha”. Ondje se, dakle, imao roditi Mesija, koji će za sebe reći: “Ja sam kruh života” (Iv 6,35.48).

U Betlehemu se rodio Onaj koji će, u znaku razlomljenoga kruha, ostaviti spomen svoga Vazma. Klanjanje malenomu Isusu postaje, u ovoj svetoj Noći, euharistijsko klanjanje.

3. Klanjamo Ti se, Gospodine, stvarno prisutni u Oltarskom sakramentu, Kruše živi što čovjeku daješ život. Priznajemo Te svojim jedinim Bogom, o krhko djetešce bespomoćno u jaslicama! “U punini si vremena postao čovjekom među ljudima kako bi združio ishod s počelom, to jest čovjeka s Bogom” (usp. sv. Irenej, Adv. haer., IV, 20,4).

Rodio si se ove Noći, vječni Sine Božji, koji si se utjelovio u Marijinu djevičanskom krilu! Cjelokupno čovječanstvo, obilježeno tolikim kušnjama i teškoćama, treba Tebe.
Ostani s nama, Kruše živi koji si sišao s neba poradi našega spasenja! Ostani s nama dovijeka. Amen!