Polnoćka u zagrebačkoj katedrali

Predraga braćo i sestre!
«Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu» (Iz 9,1). Ovaj navještaj proroka Izaije ispunio se u Isusu Kristu, svjetlu koje ove noći siđe s neba da rasprši naše tmine.

Prihvatimo ga otvorene duše poput pastira koji u Betlehemu «čuvahu noćnu stražu kod svojih stada» (Lk 2,8). Ne dopustimo da nas zbog težine hoda i tegoba dana svlada san, nego poput pastira ostanimo budni u iščekivanju. Gospodin – istinsko svjetlo svijeta koje rasvjetljuje svakog čovjeka (usp. Iv 1, 9) – evo dolazi. On je već među nama, Emanuel, Bog s nama!

Predragi vjernici, Gospodin dolazi donoseći svjetlost i radost. Potvrđuje to i evanđelist Luka: «Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja» (Lk 2,9). Njegova prijateljska svjetlost donosi radost blagovijesti: «Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin» (Lk 2, 10-11).

Svjedočenje Svetoga pisma podsjeća nas da nema svjetla bez radosti, ni radosti bez svjetla. Susret s Kristom koji je «svjetlost na prosvjetljenje naroda, slava puka svoga izraelskoga» (Lk 2, 32), radošću ispunja svako ljudsko srce i oslobađa ga tjeskobe i žalosti. «Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen» (Iz 9,2).

Osjećaj nesigurnosti i težine koji često sjetom ispunja srca ljudi i tugom zasjenjuje pogled, nestaje pred ovim snažnim svjetlom, pojavkom Božjeg poslanika. «Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu iščekujući blaženu nadu» (Tit 2, 11-12).

Luka pak svojim evanđeljem predstavlja navještaj anđela pastirima: «Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin» (Lk 2, 11).

Pastiri su postali našim uzorima, prethodnicima duhovnog iskustva svijetlog i radosnog susreta s Kristom. Poput pastira i mi crpimo svjetlo i radost iz evanđelja i tako uranjamo u «otajstvo» Kristova Božića. Poput pastira i nas je u noći našega siromaštva i grijeha obasjalo snažno svjetlo objave Sina Božjega koji je postao djetetom – djetetom poput svakog djeteta ovoga svijeta – da s nama podijeli život i sudbinu. Kao i pastirima i nama je dopro radosni navještaj Krista koji srce ispunja utjehom, oslobađa od straha i štiti od potištenosti.

Čovjeku je dano kušati anđeosku radost i ushićenost. Anđeli su nad Betlehemskom špiljom pjevali o dobrostivoj ljubavi Božjoj prema cijelom čovječanstvu: «Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!» (Lk 2, 14). Mir na zemlji, odsjaj nebeske slave i radosti, darovan je pastirima kao živo i stvarno sudioništvo u anđeoskoj radosti. Radost koja dolazi s neba darovana je svakom ljudskom srcu zahvaljujući utjelovljenju Sina Božjega.

Susret s Kristom uvijek je razlogom istinske i prave radosti. Radost rođena iz susreta s Kristom postaje zaraznom. Nesebična je, tako velika i nezadrživa. Ona izbija iz cijeloga našeg života prerastajući u navještaj i svjedočenje. Budući da smo u vjeri vidjeli i susreli Djetešce koje nas je preplavilo svojim svjetlom, ne smijemo ušutkati svoju radost. Pozvani smo naviještati radosnu vijest. I mi ćemo – poput pastira koji su, vraćajući se iz špilje, svima naviještali ono što su vidjeli i čuli (usp. Lk 2, 20) – biti apostolima radosti i svjedocima Isusa Krista!

Želimo naučiti još nešto od pastira iz Lukina evanđelja, a riječ je o Mesijinoj poniznosti. Ako navještaj upućen pastirima s jedne strane sadrži velike nazive uz predstavljanje Božjeg poslanika, kao Spasitelj, Krist, Gospodin, s druge strane zbilja s kojom su se suočili pastiri, vrlo je skromna. Anđeo Gospodnji im reče: «I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama» (Lk 2, 12).

Pastiri su, dakle, ugledali dijete položeno u jasle. Skromne jaslice predstavljaju prvi događaj otkupljenja svijeta. Neiscrpivo otajstvo utjelovljenja Sina Božjega predstavljeno je očima vjernika kao otajstvo siromaštva i poniznosti, jednostavnosti i nježnosti.

Pozvani smo poput pastira zaustaviti se i razmatrati tajnu Djeteta položena u jasle. U njemu ćemo otkriti veliko otajstvo pobožnosti (usp. 1 Tim 3, 16), tajnu dobrohotnosti Božje i njegova beskrajnog milosrđa. Promatrajući jaslice s Isusom koji svoje ruke pruža prema svakome od nas i poziva nas velikim dječjim srcem, spoznajemo da tu osjećamo i susrećemo samu Božju ljubav. Ljubav je to onoga koji se učinio siromašnim kako bismo mi postali bogati, onoga koji je postao jednim od nas kako bi nas učinio djecom Božjom. Njegova se ljubav pojavljuje u siromaštvu i osamljenosti, jer ljubavi nije ništa potrebno, ona se želi samo darivati, samo tako postaje bogata i bogati druge. U toj siromašnoj i krhkoj ljubavi skrivena je neizmjerna dobrota samoga Boga.

Predragi, ta neshvatljiva dobrohotnost dovela je svemogućeg Boga u Betlehemsku špilju omogućivši nam da se mi bez straha suočimo sa svojom sadašnjošću i budućnošću. Ova sveta božićna noć poručuje nam da usprkos poteškoćama, naporima, trpljenjima i strahotama današnjeg vremena, možemo živjeti u nadi!

Ovdje i sada, ne smije nestati nade. Nada ima i imat će čvrste neuništive temelje. To nam jamči otajstvo Božića što ga slavimo! «Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je, i nazvan je imenom: Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira» (Iz 9,5).
On, Gospodin Isus, Sin Božji i Sin Marijin naš je mir! On je naša nada i naše povjerenje!
Njemu slava u vijeke vjekova. Amen

Svima vama i vašima, predraga braćo i sestre, želim čestit Božić!