Kakav je ugled i u čemu je izražen utjecaj Crkve u našemu vremenu, raste li ili opada, koliko življena kršćanska duhovnost i moralna načela utječu na moralni standard društva, na socijalno-etičku razinu aktualnih procesa u formiranju hrvatskoga društva, samo su neka od pitanja koja u svibanjskom broju kršćanske obiteljske revije “Kana“, u članku “Položaj i utjecaj Crkve u hrvatskom društvu“ postavlja Bono Zvonimir Šagi. Ističući kako se Crkva kao zajednica nikada ne može posvema poistovjetiti sa svijetom ni na kojoj razini, jer ona nije samo u vremenitome redu već ima i eshatološku dimenziju, autor smatra kako Crkva mora biti uvijek i neki izazov društvu i svijetu.
Autor se nadalje u tekstu osvrće na položaj i utjecaj Crkve u proteklomu periodu, osobito na period tranzicije od 1990. godine i osamostaljenja Hrvatske, kada je Crkvu većina Hrvata doživljavala kao uporište nacionalnoga identiteta i nacionalnih prava, te se na taj način, previše i u Crkvi istaknula domoljubna dimenzija hrvatskoga mentaliteta i tradicionalnog hrvatstva. Tumačeći nadalje sadašnje stanje, autor ističe kako se naša Crkva zapravo još uvijek nalazi u procesu zauzimanja novog društvenog položaja. Zbog toga bi se Crkva, smatra autor, morala više kritički osvrtati na ono što se događa vezano uz njezin novi položaj u društvu, na ono što čine njezini javni prezentanti. Pred Crkvom je otvoren novi slobodan prostor, i sada se od Crkve u mnogim aktualnim zbivanjima očekuje sasvim određeni stav, jer pluralizam u društvu traži pluralizam pristupa u izvršavanju temeljnog crkvenog poslanja, ističe Šagi. Potrebno je jasnije istaknuti i kršćansku etičku viziju društva, pojašnjava Šagi dodajući kako strah od pluralizma u vjerničkom i kleričkom mentalitetu još uvijek predstavlja smetnju da se učine potrebni prodori u novonastali slobodni prostor crkvenog djelovanja. Pri tom autor posebno ističe promjenu položaja vjernika kao građana u odnosu na politiku i sudjelovanje u društvu, te postavlja pitanje znaju li vjernici iskoristiti svoj novi položaj za afirmaciju pravih kršćanskih vrijednosti.
Kad je pak riječ o relaciji Crkva-država, autor ističe kako Crkva može lakše urediti svoj odnos s državom nego raspoznati svoj položaj u modernom pluralističkom društvu. Govoreći potom o odnosu prema moralnim pitanjima, pojašnjava kako Crkva ne smije biti nezainteresirana za kvalitetu demokracije, jer je njezino pravo i dužnost ukazivati na socijalno-etička pitanja politike. Svoja razmišljanja o položaju Crkve u sadašnjem trenutku, autor je sažeo u nekoliko teza ističući najprije kako je potrebno proučiti stvarni položaj Crkve kao zajednice u konkretnom društvu, ali i poraditi na nastavku koncilske obnove da dođe do pravog izraza i njezina svjetovna dimenzija. Osim toga, potrebno je sačuvati svoju slobodu u odnosu na vlast i političke stranke, gajiti etičku racionalizaciju politike i zdravu kritičnost, pridonijeti političkom odgoju da se pojave kršćanski političari koji bi bili sposobni oblikovati doista politiku temeljenu na evanđeoskim vrijednostima i kršćanskom moralu. Na kraju, autor smatra kako je potrebna evangelizacija javnosti, kako je potrebno gajiti otvorenu duhovnost, dijaloški pristup pluralnoj javnosti i pastoralno se organizirati za novi otvoreni prostor svijeta, zaključuje Šagi u svibanjskom broju “Kane”. (ika-žz/kj)