Pomoć i nada darovi su zaklade Pomoć Crkvi u nevolji kršćanima u Siriji

Uvjeti interno raseljenih i siromašnih osoba u Siriji, koje su najranjivije s obzirom na prijetnju bolesti covdi-19, još su uvijek vrlo teški, izvijestila je Zaklada papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji koja nastavlja pružati materijalnu pomoć, kao i potporu za jačanje vjere.

Sirija je država koja se suočava s visokom stopom inflacije i nezaposlenosti te s teško oštećenim zdravstvenim ustanovama uslijed godina rata. Od oko 11 milijuna i 700 tisuća raseljenih Sirijaca, više od polovice je raseljeno unutar zemlje, a među njima je otprilike 500 do 600 tisuća kršćana, izvijestila je Zaklada koja sada pokreće još jednu kampanju prikupljanja pomoći.

Željeli smo poslušati još jedan vapaj za pomoć iz Sirije, uobičajeni zahtjev da ih se ne napusti, rekao je u razgovoru za Radio Vatikan ravnatelj talijanskog ogranka Zaklade Alessandro Monteduro te dodao: „Ako pandemija iskušava i naše napredne zdravstvene sustave, zamislimo što uzrokuje u Siriji gdje su bolnice uništene ili ozbiljno oštećene”.

Samo je u 2020. bilo mnogo intervencija pomoći u potpori kršćanskim obiteljima i pastoralnim inicijativama u više biskupija u zemlji. Tisuće je kuća opskrbljeno električnom energijom, pomoglo se stotinama obitelji u plaćanju najma, najpotrebitijima su podijeljeni paketi s hranom, a zahvaljujući stipendijama, 6.500 mladih moglo je nastaviti školovanje.

„Nije riječ isključivo o materijalnoj pomoći, već i o pokušajima da se na te strahote odgovori s nadom koja nije neka nejasna psihološka vježba. Ta nada podrazumijeva poboljšanje uvjeta ljudskog i kršćanskog života. Nije riječ ni o asistencijalizmu”, objasnio je Monteduro.

Zaklada Pomoć Crkvi u nevolji vrlo dobro poznaje kršćane u Siriji te iz iskustva zna da su oni prvi koju zasuču rukave u suočavanju sa stvarnim problemima. Ujedno su i prvi koji daju primjere vjere i ljubavi prema domovini, zbog koje se prirodno opiru iseljavanju. Jednostavno žele živjeti vlastitu vjeru i dostojanstveni život u zemlji u kojoj su rođeni.

Zabrinjavajuće je i stanje sirijske djece, budući da je među interno raseljenim stanovništvom u Siriji dva milijuna i 800 tisuća maloljetnika od kojih je većina isključena iz školskog programa. Monteduro je istaknuo kako ih se ne smije zaboraviti. Dok se u drugim zemljama, poput Italije, otvara pitanje problema mladih koji su trenutno izvan uspješnog i konkretnog školskog programa, u Siriji se zbog užasnih uvjeta gubi generacija za generacijom.

Situacija nije ništa jednostavnija ni za sirijske izbjeglice smještene u izbjegličkim kampovima i improviziranim skloništima. Tako je u logoru Killi, na granici s Turskom, ugašen jedan mali život kao posljedica loših životnih uvjeta pogoršanih lošim vremenom. Prema izjavama Sirijskoga ureda za ljudska prava uzrok je bio pad zida u jednoj improviziranoj nastambi u kojoj se nalazio dječak, prenosi Vatican News.