Ponekad je teško pronaći istinu

Predraga braćo i sestre!
1. Nastavljajući razmišljanje o enciklici Fides et ratio, danas želim uočiti postojanje istine, kao zajedničke pretpostavke vjere i razuma. Doista, ako se čovjek pita, čini to sa željom i nadom da nađe odgovor na svoja pitanja.
Ponekad je teško pronaći istinu, gotovo je nikada potpuno ne posjedujemo, a iskustvo pogrešaka poziva da budemo ponizni i tolerantni. Istodobno, međutim, nema razloga za skepticizam koji korjenito stavlja u pitanje samu mogućnost ljudskoga bića da dosegne istinu. Gdje uspijeva skepticizam, manje su čvrsti kriteriji prosuđivanja i raspoznavanja te je ljudski život, u vlasti osjećaja, u opasnosti da ostane lišen temelja.
2. U stvarnosti, ako je čovjeku teško doći do istine i sigurnosti o tolikim stvarima, primjećuje ipak da postoje stvarnosti i temeljna načela, o kojima je sigurnost potpuna i sveopća.
Te su istine upravo uvjet misli, postojanja i suživota. To je ono što nam omogućava komunicirati, istraživati, priznati svoje pogreške, suživjeti, ljubiti.
Sama empirijska znanost pokazuje postojanje istine. Ona se predstavlja kao hod koracima djelomičnih osvajanja i postupnog svladavanja pogrešaka. Upravo zbog toga svaka je istinska znanstvena spoznaja korak prema punini istine. To vrijedi i za druga spoznajna područja. Stoga sam u enciklici Fides et ratio istaknuo jezgru filozofske spoznaje trajno prisutne u povijesti misli, u kojima se “može raspoznati svojevrsna duhovna baština čovječanstva” (FR 4).
Sa svoje strane, objava koja dolazi odozgor, i koja u Kristu ima svoju puninu, dok nam otvara dublju spoznaju otajstva Božjega i njegova spasenjskog nauma, nikada se ne protivi istinama već otkrivenima svjetlom razuma; dapače provjerava ih, pročišćava i učvršćuje.
3. Predraga braćo i sestre! Povjerimo nastojanjima Svete Djevice sve koji prolaze kroz razdoblja zbunjenosti i sumnje, koji ih lišavaju sigurnosti i nade. Istodobno, učimo od Marije poniznost i odvažnost za trajno hodanje prema istini, tražeći je i svjedočeći je svim silama. Neka nam ona pomogne shvatiti da je traženje istine, u konačnici, traženje Boga.

Poslije molitve Papa je nastavio:
Htio bih podsjetiti na neke poticaje koji se odnose na kršćansku zajednicu u Rimu.
Ponajprije, danas se slavi dan izgradnje novih crkava u predgrađu Rima. Župe nisu samo mjesta bogoštovlja, nego često zdanja umjetničke ljepote, kao i središta okupljanja i pomoći za tolike društvene i područne zahtjeve. Želim da solidarnost vjernika i svih Rimljana bude sve velikodušnija, da se može zajamčiti odgovarajuća prisutnost župnih gradnji u predgrađima.
Sljedećeg utorka, u 17,30 sati slaviti ću u vatikanskoj bazilici, kako je to već uobičajeno prije Božića, svetu misu za sveučilištarce u Rimu. Pozivam sve nastavnike i studente na taj susret koji ove godine poprima jedinstveno značenje, jer se uklapa u granice gradskih misija, u ovoj fazi okrenuto granicama studija i rada.
Htio bih, potom, pozdraviti mlade nazočne na Trgu sv. Petra s kipićima Djeteta Isusa i jaslica. Predragi, srdačno blagoslivljem kipiće Djeteta Isusa (“Bambinelli”) koje nosite sa sobom. Oni će donijeti u vaše obitelji, u vaše škole i oratorije poruku mira Svetoga Božića.
Jaslice koje će se podići također ovdje na trgu podsjećaju nas na Greccio, gdje je sveti Franjo Asiški započeo prvo predstavljanje Božića. Upravo danas, s tog mjesta, upućen je svijetu “Poziv na mir”, kojemu se rado pridružujem.
Naposljetku pozdravljam sve hodočasnike i svakome želim da s pobožnom sabranošću uđe u devetnicu za Božić koja započinje u utorak, 16. prosinca.