Ponizna radost u iščekivanju Božića
Papine riječi uz molitvu Anđeoskoga pozdravljenja u nedjelju 21. prosinca 2003.
Draga braćo i sestre!
1. Božić je već blizu. Dok se dovršava uređenje jaslica i božićnoga drveta, koji se nalaze i ovdje na Trgu Sv. Petra, dobro je raspoložiti dušu za intenzivno proživljavanje ovoga otajstva vjere. U posljednjim danima Došašća liturgija stavlja osobiti naglasak na lik Marije. U njezinu srcu, od onoga “evo me” punoga vjere koji je odgovor na božanski poziv, započelo je utjelovljenje Otkupiteljevo. Ako želimo shvatiti pravo značenje Božića, moramo se dakle zagledati u Nju i Nju moramo zazvati.
2. Marija, Majka u punom smislu riječi, pomaže nam da shvatimo ključne riječi otajstva rođenja njezina božanskoga Sina: poniznost, šutnju, začuđenost, radost. Ona nas prije svega poučava poniznosti, kako bi Bog mogao naći mjesta u našem srcu, slobodnom od oholosti i lažnog ponosa. Ona nam pokazuje vrijednost šutnje koja znade slušati pjesmu anđela i ciku djeteta, ne gušeći ih bukom i zbrkom. Skupa s njome zastat ćemo pred jaslicama s dubokim čuđenjem, kušajući jednostavnu i čistu radost što je to malo dijete donosi čovječanstvu.
3. U Svetoj noći doći će Istok, sjaj svet u svjetlosti vjekovitoj, Sunce pravde istinske (usp. antifona evanđeoskog hvalospjeva Večernje, 21. prosinca), i prosvijetlit će sve Što se gube u sjeni smrtnoj. Vođeni današnjom liturgijom, usvojimo Djevičine osjećaje i ostanimo puni strahopoštovanja u iščekivanju rođenja Kristova.