Ponovno otkrivanje sakramenta pokore

Predraga braćo i sestre!
1. Danas slavimo blagdan svetih Ćirila i Metoda, zaštitnika Europe zajedno sa svetim Benediktom opatom. Ta su Sveta braća, podrijetlom iz Soluna, obogaćena životnim sokom Evanđelja, donijela Crkvi i čovječanstvu neprocjenjivu duhovnu zaštitu i uljudbu.
Kako ne pomisliti, u tom kontekstu, na obzorja poslanja koja se otvaraju u Europi na pragu novoga tisućljeća? Sveta vrata godine Dvijetisućite otvorit će se društvu koje treba biti obasjano Kristovim svjetlom. “Stara Europa” je primila dar Evanđelja, ali sada doziva obnovljeni navještaj, koji će pomoći osobama i narodima povezivati slobodu i istinu te zajamčiti duhovne i moralne temelje ekonomskom i političkom ujedinjavanju. Neka zagovor te dvojice izvrsnih evangelizatora utisne velikodušni apostolski polet u crkvene zajednice europskog kontinenta koje se pripremaju doživjeti sljedeće jeseni drugu Izvanrednu skupštinu biskupske sinode u pripravi Velikog jubileja.
2. Misao je, potom, upravljena na sljedeću srijedu, kad će, s obredom pepeljenja, započeti snažno korizmeno vrijeme sa svojim tipičnim pozivom na obraćenje i pokoru.
Ove godine, posljednje prije Dvijetisućite, korizma se predstavlja više nego ikada prikladnim vremenom “povratka u kuću Očevu”, “istinskom hodu obraćenja, koje obuhvaća bilo #!negativni#! vid oslobađanja od grijeha bilo #!pozitivni#! izbor dobra” (Tertio millennio adveniente, 50). Nije li to najprikladniji sadržaj za ponovno otkrivanje sakramenta pokore u njegu najdubljem značenju? Navještaj obraćenja i pomirenja kao nužan zahtjev kršćanske ljubavi je kao nikada žuran u suvremenom društvu, u kojem su, izgleda, često izgubljeni sami temelji moralnog poimanja ljudskog života.
3. Povjerimo te naše obveze i želje Svetoj Djevici, obraćajući joj se s naslovom “Djevice od Utočišta”, kako je zazivaju u Rimskom bogoslovskom sjemeništu, koje sam jučer imao priliku posjetiti. Neka nam Majka Božja izmoli dar pouzdanja, koje pobuđuje nadu i mir u čovjekovu srcu.