Zagreb, 28. 1. 2002. (IKA) – U rubrici “Riječ urednika” Glasnika postulatore za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca u broju 1-2/2002. glavni urednik lista i postulator kauze dr. Juraj Batelja donosi osvrt na različite reakcije u hrvatskoj javnosti na knjigu “Holokaust u Zagrebu” dr. Ive i Slavka Goldsteina. Posebno se osvrnuo na prosudbu kojom je o knjizi progovorio “Globusov” novinar Zvonimir Berković u kojoj je odgovornost za “holokaust u Zagrebu” pripisao Katoličkoj crkvi. Dr. Batelja u svome napisu-komentaru pod naslovom “Tetovaža” postavlja pitanje zbog čega autori knjige “Holokaust u Zagrebu” “nisu jasno opisali i pred javnost iznijeli Stepinčevu djelotvornost u odnosu na Židove, već su pribjegli zaključcima na temelju članaka i autora koji često tendenciozno prikazuju povijesne činjenice”. Kad je Stepinac, dodaje dr. Batelja, “pismima, osobnim interventima i u javnim nastupima otvoreno i nedvosmisleno osuđivao sve djelatnosti koje su gazile ljudska prava i ponižavale ljudsko dostojanstvo, i k tome javno s propovjedaonice, pred tisućama ljudi, osuđivao progone zasnovane na rasnoj ideologiji, jedinstveni primjer u Europi u XX. stoljeću, začuđuje tolika mržnja i iz nekih izvora trajno podgrijavana kleveta na zagrebačkog nadbiskupa Stepinca”. Dr. Batelja se nadalje pita zašto neki tumači povijesnih činjenica prešućuju istinu da je državna vlast u Kraljevini Jugoslaviji paktirala s Hitlerom i njegovim pomagačima dok je istodobno Stepinac spašavao prognane Židove i formirao odbore za prikupljanje pomoći i njihovo zbrinjavanje. Dr. Batelja u svome napisu također podsjeća kako je ista vlast u to doba zabranjivala i cenzurirala članke koji su govorili o progonima Židova i Katoličke crkve u nacističkom sustavu u Njemačkoj dok je zagrebački nadbiskup “i materijalno pomagao izbjegle Židove i javno osuđivao rasističku ideologiju”. “Dokumenti, činjenice i teološke prosudbe govore posve drukčije i povijesno istinitije nego falsifikatori povijesti, koji ne uvažavajući dokumente žele prikazati udruženu djelatnost zagrebačkog nadbiskupa Stepinca i ustaške vlasti”, piše dr. Batelja. On pritom napominje kako je nepobitno da su “tetovaži” nadbiskupa Stepinca “propagandni kolorit umijesile jugoslavenske komunističke vlasti” osobito knjigama poput “Magnum Crimen” Viktora Novaka ili “Il silenzio di Pio XII” Carla Falconija. “Bio bi uistinu uputno da autori spomenutih članaka i knjiga prouče tko je, kada i zašto, naručio knjigu Viktora Novaka, ili gospodina Carla Falconija doveo u Jugoslaviju, te koja mu je bila nagrada za pamflete napisane protiv Katoličke crkve i nadbiskupa Stepinca”, piše dr. Batelja. On ističe kako najvjerojatnije nisu uništeni svi dosjei UDBE i KPJ koji se odnose na tu temu te se na temelju tih dokumenata može “odgovorno zaključiti tko je naručitelj, u koju svrhu i za koju cijenu je taj pamflet napisan”. “Zagrebački nadbiskup ne samo da je pokazao spremnost spasiti onoga koga je uopće mogao spasiti, nego su i stotine spašenih najbolje svjedočanstvo u prilog stepinčevskog načina zastupanja ljudskih prava i proturijek lažnim objedama”, piše dr. Batelja u svome osvrtu u najnovijem glasniku “Blaženi Alojzije Stepinac”. (j01488sa)