Jednom godišnje na Svjetski dan sredstava javnog priopćavanja, Katolička Crkva traži od svojih vjernika da razmišljaju o dometu sredstava javnog priopćavanja i mole za njihovu djelotvornost. U isto vrijeme, Crkva poziva cjelokupnu društvenu zajednicu i djelatnike javnih glasila da odvoje malo vremena kako bi još jednom razmotrili važnost uloge suvremenih javnih glasila u životu današnjeg muškarca i današnje žene. Svake godine, otkako je 1967. godine uveden Svjetski dan sredstava javnog priopćavanja, Katolička Crkva svraća pozornost na određene mogućnosti javnih glasila koje zavređuju posebnu pozornost u dotično doba. U ovoj 1996. godini Crkva se usredotočila na pitanje kako javna glasila mogu biti areopag, javno besjedište, za promicanje uloge žene u društvu.
Ono što Crkva kaže na Dan sredstava javnog priopćivanja 1996. godine je to da bi na javna glasila trebalo gledati kao na sredstva koja pružaju važne prigode za raspravu i razgovor za unapređenje uloge žene u društvu. Sredstva javnog priopćavanja u stanju su ovaj cilj omogućiti putem odgovarajućih programa o djelovanju i zabrinutostima žena i društvu, te omogućavajući veći dostup žena javnim glasilima ne samo kao “gostiju” nego i kao stručnih djelatnika u svim područjima javnih glasila.
Rasprave, razglabanja, razgovori: sve su to načini na koje se mnogi od nas nastoje suočavati s problemima, donositi odluke i ići dalje. Mnogi od nas su uvjereni da, ukoliko možemo govoriti o problemima, i ukoliko postoji netko tko je voljan slušati, možemo biti na putu rješenja tih problema. Poslovi mnogih zemalja u najvećoj mjeri rješavaju se putem parlamentarnih rasprava, a znatan napredak na svjetskoj razini postignut je preko velike međunarodne govornice Ujedinjenih Naroda.
Tisak, radio i televizija, i u posljednje vrijeme kompjutorske mreže – svaki na svoj vlastiti način i pored pružanja informacija, omogućava prilike za raspravu i razgovor o velikim i malim pitanjima na mjesnoj, narodnoj i čak međunarodnoj razini.
Zašto Crkva vjeruje da su sredstva javnog priopćavanja u mogućnosti unaprijediti ulogu žene u društvu? Zato što je Crkva svjesna ogromne moći unapređivanja dobra ili zla u ljudskom društvu, što u svojim rukama imaju sredstva javnog priopćivanja.
Ponekad javna glasila dozvoljavaju i pozivaju ljude na aktivno sudjelovanje u programima. Televizijski talk-shows i radio emisije u kojima se slušatelji izravno telefonski uključuju, postali su popularni u mnogim dijelovima svijeta. Pružajući priliku ženama kao i muškarcima, da izraze svoje mišljenje i da postavljaju pitanja osobama na javnim funkcijama, mnogi postaju zadovoljni i često – kada se razgovara o pitanjima koja zadiru u živote prosječnih ljudi – stječu zanimanje za djelatnosti u zajednicama u kojima žive.
Nije, pak, riječ samo o nastupima i govorima. Sredstva društvenog priopćavanja bave se moralnim, socijalnim i političkim pitanjima ne samo tako da pružaju priliku rasprava i razgovora, nego i proizvodeći vijesti, izvješća i zabavu putem čega naveliko utječu na način kako će javnost prihvatiti i razumjeti određena pitanja. Sredstva javnog priopćavanja postala su neizostavni dio procesa uljudbenog izražavanja i određenja i ne samo toga, nego i postavljanja pitanja o vlastitim vrijednostima. Kino i televizija, putem dramskog i slikovnog prepričavanja događaja, postali su novi i prvotni pripovjedači u mnogim kulturama. U svome iskazu oni govore, određuju i postavljaju pitanja o ulozi žene u društvu.
U svom “Pismu ženama” papa Ivan Pavao II. ističe posebna svojstva koja žena unosi u obitelj, društvo i radno mjesto uključujući i sredstva društvenog priopćavanja, a u svojoj poruci djelatnicima u sredstvima javnog priopćavanja, Papa poziva da se taj posebni doprinos žene društvu poštuje i odrazuje u javnim glasilima.
Proizvođači suvremenih javnih glasila imaju na raspolaganju sve izvore svjetske industrije koje donose dobit. Sada se postavljaju ozbiljna pitanja o doprinosu koga međunarodna medijska industrija pruža za dobrobit čovječanstva. Žene prednjače u redovima onih koji zahtijevaju zaokret prema poštenju i istinitosti i obustavu nasilja i nazadovanja, posebno kad se u takvim područjima prikazuju same žene.
Crkva na ovaj Dan sredstava javnog priopćavanja, još jednom želi posvijestiti djelatnicima sredstava javnih glasila da imaju socijalnu ulogu koja dotiče živote žena i muškaraca koji su njihovi čitatelji, slušatelji ili gledatelji. Crkva želi također svratiti pozornost vlasnicima javnih glasila da budu svjesni da su medijski proizvodi koji se izvoze na tržište namijenjeni potrošnji stvarnih ljudi među kojima su i djeca i omladina, čije vrijednosti, ponašanja i sklonosti – a u to je uključena i žena – mogu biti pod dubokim utjecajem onoga što čitaju, slušaju ili gledaju putem sredstava javnog priopćavanja.
Ipak, nije sve u rukama proizvođača, vlasnika i tržišnih menagera. Korisnici javnih glasila i posebno roditelji imaju pravo i dužnost izabirati ili odbacivati ponuđeno i zahtijevati da njihove želje budu poznate vlasnicima medija.
Zato papa Ivan Pavao II. u svojoj poruci djelatnicima sredstava javnog priopćavanja kaže: “Javna glasila (tisak, film, radio, televizija, glazbena proizvodnja, informativne mreže) predstavljaju suvremeno besjedište gdje se izvješća brzo primaju i prenose općem #!slušateljstvu#!, gdje se uobličuju nova ponašanja i gdje se doista ocrtava nova kultura. Ona, su dakle, određena za vršenje moćnog utjecaja da se ostvari da društvo prizna i cijeni ne samo prava, nego i posebne sposobnosti žena”.
Kako ae javna glasila ispuniti taj zadatak ovisiti će o tome koliko će korisnici, kao pojedinci, obitelji ili zajednice imati snage u odlučivanju. (Prijevod Tajništvo HBK)