1. Prošle smo srijede započeli pokornički hod korizme obredom pepeljenja, koji je pun simbolizma, ukorijenjen u biblijskoj predaji i vrlo drag pučkoj pobožnosti. Pepeo nas podsjeća koliko je krhak ovozemni život i upućuje nas da svoj pogled upravimo prema Kristu koji ga je, svojom smrću i uskrsnućem, otkupio od ropstva grijeha i smrti. S tim nutarnjim raspoloženjem kročimo prema Uskrsu, držeći srce otvoreno ustrajnom Gospodinovom pozivu “Obratite se i vjerujte evanđelju” (Mk 1,15).

2. Danas, prve korizmene nedjelje, liturgija nam ponovno predlaže potresnu stranicu evanđelja o Isusovim kušnjama: “Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša” (Mt 4,1). Otkupiteljevo poslanje započinje upravo pobjedom nad trostrukom prijevarom začetnika zla.
“Odlazi, Sotono!” (ondje, 4,10). Odlučni Mesijin stav predstavlja za nas primjer i poziv da ga slijedimo hrabrom odlučnošću. Đavao, “knez ovoga svijeta” (Iv 12,31), i danas nastavlja podmuklo djelovati. Svakog čovjeka, osim njegove putenosti i zlog primjera drugih, napastuje i đavao, to još više kada on to ne primjećuje. Koliko put olako podliježe varljivim napastima tijela i zla, a potom kuša gorka razočaranja! Treba ostati budan da bi se spremno reagiralo na svaki nasrtaj napasti.

3. Crkva, stručna u humanosti i u svetosti, pokazuje nam drevna i ujedno uvijek nova sredstva za svakodnevnu borbu protiv zlih napasti: to su molitva, sakramenti, pokora, pozorno slušanje Božje riječi, budnost i post.
S još snažnijom zauzetošću započnimo pokornički hod korizme kako bi bili spremni pobijediti svako Sotonino zavođenje i prispjeli do Uskrsa u radosti duha (usp. Zborna molitva).
Neka nas prati Marija, Majka božanskog milosrđa. Njoj želim povjeriti, na osobit način, duhovne vježbe koje ću večeras započeti u Vatikanu zajedno sa svojim suradnicima u Rimskoj kuriji. Sve vas, draga braćo i sestre, molim da nas pratite molitvom, da to budu plodonosni dani ne samo za one koji će u njima sudjelovati, nego i za cijelu Crkvu.