Poreč, (IKA) – Predsjednik Odbora HBK za pastoral turizma porečko-pulski biskup Ivan Milovan uputio je prigodnu poruku u povodu nedjelje turizma, koja se slavi 13. svibnja. “Kristova Crkva “doživljava sebe usko povezanom s ljudskim rodom i s njegovom poviješću”, ističe odmah na početku saborska pastoralna konstitucija Gaudium et spes. To nije nešto “dodano” Crkvi, nego je to jedan bitni vid njezina poslanja. Zato Crkva traži načina kako će u svakom vremenu biti prisutna, rasvjetljavati, evangelizirati ljude – i svoje vlastite vjernike – u modalitetima ljudskog života koji po svojoj naravi imaju povijesni karakter, tj. mijenjaju se, razvijaju, nastaju neki novi i slično. Ovo je nužno imati na umu i onda kad se promatra odnos Crkve prema turizmu koji je – u ovakvom obliku kako ga mi danas doživljavamo – novovjeka pojava, dakle jedan novi modalitet individualnog i socijalnog života ljudi, koji sa sobom donosi niz raznih i raznorodnih pojava, problema, pitanja…među kojima Crkva mora ostvariti svoje gore navedeno poslanje”, ističe se, među ostalim, u poruci.
Prateći u Crkvi razna događanja ovoga tipa iz godine u godinu, pogotovo smjernice i sugestije sa crkvenog vrha, uočava se kako ona nastoji otkrivati ljudima i potiče ih da sami otkrivaju pozitivne vidove i mogućnosti koje se na ovom području nude čovjeku i mogu mu poslužiti za rast u njegovu očovječenju, osobnom i društvenom, te ga u konačnici približiti Bogu, dodaje biskup. Podsjećajući na temu prošlogodišnje poruke za Svjetski dan turizma “Turizam je bogatstvo”, biskup Milovan ističe kako je turizam doista posebna prilika čovjeku za njegovo obogaćenje iskustvima, znanjem, kulturom, novim kvalitetnim ljudskim odnosima – a ne samo prilika i mogućnost zarade, poslovnog napretka – te kao takav zaista može biti “bogatstvo” za čovjeka. Problem se uvijek javlja – dodaje se – kako na svim područjima života tako i ovdje, kada čovjek podlegne svojim egoističnim, utilitarističkim, hedonističkim i inim porivima svoje “grijehom ranjene” naravi. Ako se, naime, gledom na određeno zbivanje već u startu zauzme krivi stav, ne može se očekivati pozitivan rezultat. On će imati negativni odjek bilo gdje. A koliko manje taj odjek bude uočljiv, toliko je za čovjeka tragičniji, ističe porečko-pulski biskup.
“Jedan se takav krivi i opasni “stav” u odnosu prema turizmu može nerijetko uočiti u našem turističkom žargonu kada je riječ o raznim vrednotama bilo iz prirodnog ili iz kulturnog miljea. Čuje se naime: moramo ovo ili ono urediti, ovaj ili onaj spomenik ili bilo što drugo obnoviti… da bismo to mogli “turistički iskoristiti”. Veoma često možemo slušati komentare običnih ljudi, ali i stručnih turističkih djelatnika, kako se “škandaliziraju” pred neuređenim, zapuštenim objektima koji imaju stanovitu (veću ili manju) kulturnu vrijednost: “Kakva nebriga! A kako bi se ovime mogla obogatiti naša turistička ponuda!”. Slušajući takve učestale komentare o slabo održavanim prirodnim ili kulturnim sadržajima stavljajući ih u pravilu isključivo “u funkciju turizma”, objektivnom se promatraču sa strane moraju pojaviti neka pitanja. No, ne o turizmu, nego o ovim ljudima. Sveden na jedno kratko pitanje problem bi se mogao ovako sažeti: Što ovim ljudima te pri-rodne ljepote ili kulturne vrednote zapravo znače? Oni ih žele održavati, obnoviti, popraviti… očito zbog turista, ne zbog sebe! Da nema turista mogle bi one, što se njih tiče, i stoljećima još biti zanemarene. To se uostalom može vidjeti i kod objekata koji su zapušteni do razine smetlišta, kad tamo već ne dolaze turisti. Ovdje se zaboravlja da se turisti općenito ne mogu stvarno obogatiti nekom vrednotom, teško mogu njome oplemeniti svoj duh, ako ponuđivač sam tu vrednotu na adekvatan način ne cijeni. Oni je samo “iskoriste” na svoj način, kao što ju je pokušao “iskoristiti” na svoj način i onaj koji im ju je ponudio. Iznimku čine pojedinci koji takvog ponuđivača (bio on pojedinac ili ustanova) jednostavno “otpišu” i u stanju su “obogatiti se” konkretnom ljepotom ili vrednotom u “osobnom aranžmanu”. No koliko je takvih? A što je sa ostalima s jedne i s druge strane? Je li turizam u ovom slučaju bio za njih neko obogaćenje? Šteta je velika, a negativne posljedice dalekosežne, jer turisti će ponijeti sa sobom cjeloviti dojam koji je redovito više nesvjestan nego svjestan. A ako je, kao u ovom slučaju pretežno negativan, onda je utoliko tragičniji”. Biskup stoga napominje kako su vrijednosti i prirodnih i kulturnih dobara tu i za domaćina i za gosta, ali “najprije za domaćina”, te će se turisti njima doista “obogatiti” tek posredstvom domaćina koji je također njome “bogat”. To je prava, kršćanski shvaćena turistička realnost u navedenom smislu, to je turizam koji obogaćuje. “Dok ne budemo određene stvari vrednovali i cijenili “zbog sebe”, a ne tek “zbog turizma”, ne možemo očekivati ozbiljan pomak u pravcu kvalitetnijeg turizma ni u opće-ljudskom, a još manje u tipično kršćanskom smislu”, poručuje u povodu ovogodišnje nedjelje turizma predsjednik Odbora HBK za pastoral turizma.