Mostar, (IKA) – Predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski dr. Ratko Perić, u povodu Dana života koji Katolička Crkva slavi početkom veljače, uputio je prigodnu poruku pod naslovom “Blaženstva – pravila obiteljskog života”.
Biskup poziva na razmišljanje o svakodnevnim pravilima i idealima obiteljskog života te uzima kao okosnicu blaženstva koja Isus navodi u svom Govoru na Gori. Ističe da je potrebno u sebi podgrijevati želju i žeđ za idealima, za pravednošću, za voljom Božjom. Vrijedno je primijetiti da Isus nije rekao: Blago onima koji su već ostvarili pravednost, nego blago onima koji čeznu za pravdom, koji gladuju za Božjom ljubavlju, za ispunjenjem volje Očeve. Bog uvažava i naše želje, naume, nakane. Potpuno ostvarenje pravde očekuje se tek na drugom svijetu. Smisao je dakle blaženstva: kao što čovjek gladuje za kruhom i žeđa za vodom, tako treba gladovati za duhovnom hranom i žeđati za voljom Božjom. Tko za tim gladuje, nasitit će se preko ove zemaljske borbe koja završava u vječnosti, ističe biskup Perić.

Govoreći zatim o milosrđu, mostarski biskup ističe da u poganskome svijetu, ni u grčkom ni u rimskom, nije postojala riječ milosrđe. Povijest nam je prenijela vijesti o helenskoj bezdušnosti koja se očitovala u iznošenju sakatih i nemoćnih na brdo Tajget da ih živina raznese. A u židovskom svijetu milosrđe se primjenjivalo uglavnom na vlastiti narod, na sunarodnjake. Ta se riječ u prvom redu odnosi na Boga. Bog je milosrdan, pun ljubavi prema svomu narodu i prema svemu svijetu. Milosrđe, nastavio je biskup Perić, nije samo neko puko suosjećanje prema onima koji su u našem vidokrugu. Nije to samo pomoć onima koje susrećemo i koji od nas nešto traže. Milosrđe je traženje nevoljnika u svome mjestu, kraju i narodu. I pomaganje, istaknuo je biskup Perić te nastavio: “Ona je osoba milosrdna koja se kadra uživjeti u situaciju drugoga, u njegove tegobe, i odatle razmišljati. Ali to zahtijeva napor. A to je samo prva stepenica. Druga je: oproštenje! Nije dosta imati samo neko puko razumijevanje drukčijih mišljenja i čina, nego kad netko nešto učini što nama ne odgovara, valja mu oprostiti i zaboraviti, kao što bismo željeli da i drugi nama oprosti. Ljubav se ili milosrđe pokazuje djelima”. Ako se, dakle, uspoređuje naša pravda i naše milosrđe, uvijek je pobjedonosnije milosrđe, jer njime se otkupljuje i nepravda. Najveći izraz milosrđa jest praštanje onima koji su nam nanijeli nepravdu, oduzeli nam dobar glas, postavili neku zapreku na naš put, precrtali nam neke planove. Riječ je o praštanju poput Isusova oprosta s križa, ističe biskup Perić.
Govoreći nadalje o kreposti čistoće on primjećuje da bi bilo nepotpuno sužavati značenje čistoće samo na tjelesnu sferu. Čistoća obuhvaća cijelo ljudsko biće, duh i tijelo. Zato se čistoća ne može ograničiti samo na jednu zapovijed, konkretno na šestu ili devetu. Isus govori o čistoći nutrine, cjelovita srca. Krist traži čistoću duše, a ne ruke; srca, a ne lica, ističe mostarski biskup.
“Boga gledati – što to znači? Možda se ključ ovoj Isusovoj slici nalazi u onoj Pavlovoj: ‘Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada licem u lice’ (1 Kor 13,22). Ostrugano i napuklo ogledalo ne može odraziti naš lik onakav kakav jest. Slika je prebijena, ili je uopće nema. Slično je i s ljudskim srcem. Ako je ono nepravedno, puno mulja, požude, ono ne može odražavati Božju sliku koja treba biti u nama. Ako je srce čisto, uređeno, ispovjeđeno, ono može odavati lice Božje u nama. Iz toga slijedi: tko ima više čistoće u srcu, taj može više Boga gledati”, piše biskup Perić u poruci za Dan života.